Izdvajamo

Moja kuhinja je nova. Baš prilagođena meni. Svima je sve na dohvat ruke. Osim.... Insistirala sam na jednoj posebnoj ladici. Visoko, da mojima nije baš na ruku. U njoj čuvam posebne stvari. Između ostalog, jednu damastnu bošču i đevđir.

Zamjesila bi ona tijesto. Ostavi ga da odleži. Meni kiselo. Kad otvorim vrata od špajza, miris zapahne. Namrštim se obavezno. Prokomentarišem.
„Ćuti, sine. Sve će to zima pojesti.”-kaže bez imalo ljutnje. Miješala je tijesto redovno. Barem jednom dnevno. Ujko volio kiseliju. Nekad ostavi da odlezi i duže. Ma sve do tri hefte je dozvoljeno, veli. A meni smetalo.
Onda se okupe žene. Skinu vrata od šupe i preko drvenih magaraca, pa bošča preko toga. A one, rastiru li rastiru, pa rašire po vratima. Staru storu preko toga. Da se suši ali da je ništa ne prlja.
Nisu mi dale da pokušam. Smijale se i govorile da za to treba snaga i strpljenje. Ja tada nisam imala nijedno.
Rastirale po cijeli dan. Radovale se kuglicama. Ostranjivale višak brašna. Mama prva završi. Ode u kuću da pristavi kafu. Ostale žene lagano privode kraju.
„Sad si ti na redu”-kažu. Ja sva sretna trčim da operem ruke. Ostave mi komadić tijesta. Puste me da mrljavim uz obećanje da ću paziti da vrapčići ne slete na trahanu na bijelom damastnom čaršavu. Ja sva važna. Rastem. Pod oblake. I trljam. Mrljam. Ko fol rastirem.
Nakon par dana sušenja po sećijama i stolovima, pakuje se u tegle. Suhe tegle. Znaš da je tarhana dovoljno suha kada njezina zrnca zveckaju prilikom sipanja u tegle. Tako mi rekoše.

Danas? Kupujem je. Nekad domaću od komšinice, nekad kupovnu. Ionako mi nema okus kao nekada. Želja mi je jednom probati kompletan proces sa sestrom kad dođe na ljeto. Fore radi. Da testiramo strpljivost i snagu.

Do tada, moji je vole sa puno mesa i paradajza, kiselkastu. Ja se i dalje držim one bijele, na mlijeku sa kašikom vrhnja.

Zavoljećete je i vi kad vam otkrijem jedan podatak.

Domaća trahana je osam puta jeftinija od supe iz marketa. Za 2,5 kg trahane potrebno je oko 5 KM, mnogo smijeha, sestra I par drugarica. Bošču i đevđer ću vam posuditi ja. Vi slobodno rastirite. Ja ću tjerati vrapčiće. U tome sam ionako bila najbolja.

Alma Ćirkić

"A onda, kad im to nije uspjelo počeli su pričati sve glasnije i glasnije da Bosne nema. Pa koga ste onda pokušali osvojiti??" Josip Pejaković