Izdvajamo

pise: Vahid Denic - Vajta

Pod planinom jednom znanom

Zivi moje selo malo

Vjekovima tu je bilo

Jednog dana zlo se zbilo



Moje selo unistise

U pepeo pretvorise

Jedan narod rastjerase

Ognjista nam popalise



Prolazila mnoga ljeta

Prolazile mnoge zime

Iz pepel sad sad se sivog

Opet dize u visine



Sada braco kazite svima

Da na svijetu pravde ima

U pepeo sto se stvori

Al u srcu ne izgori



Kozarac je na daleko

Svima bio tako znani

Podigose ga iz pepela

Njemu vjerni Kozarcani

Mislim na moju djecu, mislim na djecu cijelog svijeta. Oni su nevini. Ne bi ih trebalo hraniti mržnjom pa da sutra postanu gori od onih koji su nam napravili toliko zla.

Ipak...Ipak treba im reci da bar znaju. Ne moraju niti da mrze niti da praštaju.

Oni to ne mogu za nas uciniti ali moraju znati da im se isto to može desiti.