Danas sam veliko dijete

Sivilo cvrsto stoji u opsadi
I neda kisi da prolazi
Drhtavom rukom
Ljeto vec jesenju pletenicu
Parkovima plete
A moje su oci pune sjete
Danas sam ti, majko, veliko dijete

I da ima sunca
Ne bih ga zeljela primiti
I da ima komad plavog neba
Ne bih ga ja zeljela gledati
I sto bih mana ovom zivotu prisila
Iako za to prava nemam

Gledala sam sunce krvavo
Kako na pocinak oklijevajuci polazi
U Bosni mojoj dalekoj
Gdje zivot niz prste klizi
Iako su ljudi cesto u brizi

Slusala sam svile kukuruzne i
Gledala drvo rasirenih ruku
Na kozarackom obronku
Dok suze u ovoj samoci prijete
Danas sam, majko, veliko dijete

Odleprsa s ljetom
Moj san da ostanem
U zagrljaju rodne grude
Da srecem drage ljude
Da u rosu prvu stopala umocim
Da zaboravim ovu tisinu sto sijece
I bol nesnosljivu predvece

I da sunce oblake prevari
Ne bih se radovala zbog ove sjete
Bila bih samo od krvi i mesa
I plakala dugo dok vjetar me mete
Danas sam veliko dijete

I sto je tebi u zemlji Bosni obicno,
Meni je lijepo, prekrasno, idilicno,
I dok tebe tezina svakodnevnice pritiska
Meni je ona izvor rahatluka.

I kad bih bila tamo
Mozda bi me mogla utjesiti
Ovaj vulkan ceznje u meni potisnuti
Dok ce praznina svojim bockavim staklom
Uspomene vrijedjati
I dio mene lagano ce umrijeti od sjete,
Danas sam, majko, veliko dijete

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ

E L A B O R A T

Deko Kozarac | Parketi | Laminati | Keramika | Rasvjeta