Izdvajamo

Adnan Huremovic (2000)

Drugova nisam imao
oci nicije nisam ljubio
sve sto sam imao
kucu i svoju zemlju

Ali tog dana
dusmani dodjose
tugu donesose
uzese mi i to

Sad setam po tudjoj zemlji
Sad sanjam svoju kucu
nosim u srcu ime
Ime svog KOZARCA

Vratit cu se ja
u svoj rodni kraj
Prosetat cu opet
Onim najljepsim sokakom

Ljubuit svoju zemlju
bit cu sretan ja
Sta ucini dusman
to necu zaboravit ja

Zato necu da cutim, nego necu prestajati pricati, pricat cu o prošlosti, pricati o istini, a ti sine moj i djeco naša, slušajte i pamtite, pamtite i zapamtite, zapamtite i ne zaboravite, jer ko nema prošlosti nema ni buducnosti.