Izdvajamo

Pise: Semira Jakupovic

Masuci evo odlazi jos jedno ljeto

I oprasta se s dugim ljepljuvim danima

I zvjezdama sto trepcu slabim sjajem

I odlaze na pocinak

I vrucim, znojnim satima sa mirisom omore

Septembar

Evo, na nasa vrata

Razdragano kuca

Voce puca od plodova

I slatke vreline

U sjecanje dopiru

Mirisi sljivovog pekmeza,

Te slatke mase

Sto djeca lizu sa prsta

I zavrsavaju s okusom kiselog kupusa

I usahlog koma

Iz sna me nevoljko bude

Tupi udarci sjekire

I najavljuju dolazak

Nepozeljne gosce zime

Nabuhle vode

Prave poplave i ruse negdje mostove ,

Slatki miris bostanove kore

Najavljivaju zimu

A ljeto odnosi svu tu toplinu

I oduzima nam jos jednu bajku

U kojoj “bijase jednom jedno ljeto…”

Do mene dopiru skolska zvona

I mirisi novkopljenih knjiga

Sto cuvaju tajne o svijetu od iskona

I polako otvaraju put u novi svijet

Dok

Septembar I dalje radosno siri svoja krila

I suncu baca prasinu u oci

Grohotom se smije njegovoj nemoci

Dok lisce pravi cilim ogoljeloj zemlji

I pjeva pjesmu prirodi u cast.

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.