Moja Domovina

Pise: Semira Jakupovic

Moja domovina

Je zemlja sevdaha

Zanosne pjesme

Sto tugu lijeci.

Ona je puna sokaka i drace

Kaljavih graba I trnovitih medja

Al’ niko ne zna koliko ljepote se krije

Ispod tih mokrih, placnih vjedja.

I mahale govore svoim tajnim jezikom

Ljepotom ljetne noci i proljetnog behara

Sustanja lisca u usnulom parku

I skripe zaledjenih staza.

Praznik je kada

Sve ovo udje u moj san

Tada sa radoscu pocinje moj dan

I nestaje tjeskobe u grudima.

I tako sinoc vidjese se magle

I negdje u snu zamirisa kahva

U zanosnoj tisini u hladu ispod grozdja

I plesu sicusnih svitaca.

Niz basamke polako sidje moja nane

U dimijama od basme i bluzi od beza

I mnoga druga tako draga lica

Dok jedu celmase, a pec pucketa.

U sabah nestade sve te topline

I nespokoj opet u moju dusu udje

Probudih se naglo

A jedna misao u meni “Tudje, tudje”.

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ

E L A B O R A T

Deko Kozarac | Parketi | Laminati | Keramika | Rasvjeta