Pise: Semira Jakupovic
Moja domovina
Je zemlja sevdaha
Zanosne pjesme
Sto tugu lijeci.
Ona je puna sokaka i drace
Kaljavih graba I trnovitih medja
Al’ niko ne zna koliko ljepote se krije
Ispod tih mokrih, placnih vjedja.
I mahale govore svoim tajnim jezikom
Ljepotom ljetne noci i proljetnog behara
Sustanja lisca u usnulom parku
I skripe zaledjenih staza.
Praznik je kada
Sve ovo udje u moj san
Tada sa radoscu pocinje moj dan
I nestaje tjeskobe u grudima.
I tako sinoc vidjese se magle
I negdje u snu zamirisa kahva
U zanosnoj tisini u hladu ispod grozdja
I plesu sicusnih svitaca.
Niz basamke polako sidje moja nane
U dimijama od basme i bluzi od beza
I mnoga druga tako draga lica
Dok jedu celmase, a pec pucketa.
U sabah nestade sve te topline
I nespokoj opet u moju dusu udje
Probudih se naglo
A jedna misao u meni “Tudje, tudje”.