Izdvajamo

Pise: Semira Jakupovic

Moja domovina

Je zemlja sevdaha

Zanosne pjesme

Sto tugu lijeci.

Ona je puna sokaka i drace

Kaljavih graba I trnovitih medja

Al’ niko ne zna koliko ljepote se krije

Ispod tih mokrih, placnih vjedja.

I mahale govore svoim tajnim jezikom

Ljepotom ljetne noci i proljetnog behara

Sustanja lisca u usnulom parku

I skripe zaledjenih staza.

Praznik je kada

Sve ovo udje u moj san

Tada sa radoscu pocinje moj dan

I nestaje tjeskobe u grudima.

I tako sinoc vidjese se magle

I negdje u snu zamirisa kahva

U zanosnoj tisini u hladu ispod grozdja

I plesu sicusnih svitaca.

Niz basamke polako sidje moja nane

U dimijama od basme i bluzi od beza

I mnoga druga tako draga lica

Dok jedu celmase, a pec pucketa.

U sabah nestade sve te topline

I nespokoj opet u moju dusu udje

Probudih se naglo

A jedna misao u meni “Tudje, tudje”.


Teufik Kulašić podsjeća da je svaki drugi stanovnik prošao kroz prijedorske logore, te logor Manjaču. Blizu 2.500 Kozarčana ubijeno je, a njih još gotovo 600 nije pronađeno.