Izdvajamo

Pise: Semira Jakupovic

Moja domovina

Je zemlja sevdaha

Zanosne pjesme

Sto tugu lijeci.

Ona je puna sokaka i drace

Kaljavih graba I trnovitih medja

Al’ niko ne zna koliko ljepote se krije

Ispod tih mokrih, placnih vjedja.

I mahale govore svoim tajnim jezikom

Ljepotom ljetne noci i proljetnog behara

Sustanja lisca u usnulom parku

I skripe zaledjenih staza.

Praznik je kada

Sve ovo udje u moj san

Tada sa radoscu pocinje moj dan

I nestaje tjeskobe u grudima.

I tako sinoc vidjese se magle

I negdje u snu zamirisa kahva

U zanosnoj tisini u hladu ispod grozdja

I plesu sicusnih svitaca.

Niz basamke polako sidje moja nane

U dimijama od basme i bluzi od beza

I mnoga druga tako draga lica

Dok jedu celmase, a pec pucketa.

U sabah nestade sve te topline

I nespokoj opet u moju dusu udje

Probudih se naglo

A jedna misao u meni “Tudje, tudje”.


Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?