OBOJIMO ZIVOT U DUGINE BOJE
Tako cesto sebe uhvatimo u crnim mislima
u pecinama bez vriska
bez prijateljskog stiska
u tami sto jede ziva insana
dok eho svoj vlastiti slusamo
I monologe vec napamet znamo.
Raspravljamo sa imaginarnim protivnicima
mozda i stvarnim
uz duzno postovanje
rijetkim prijateljima
I uporno sebi obecavamo
da rodit ce se neka novo ja,
odvazno, bezobzirno, nedodirljiv
spremno da izazove prihvaca.
A sljedeceg dana
sve ostaje po starom
stara mi sa uvijek istim navikama
nedovoljno hrabri da se iz kolotecine pokrenemo
da ne robujemo obicajima, ocekivanjima i prgavim ljudima
da iza svojih ideala stanemo.
Kazu da vrijeme je novac
a sve vise vidimo da je trosenje
u nedogled cure nam tako vrijedni dani
a mi ih uzimamo zdravo za gotovo
A toliko zelimo
da u sivilo udju dugine boje
da pred nasim zeljama skrivenim
cuvari i suci ne stoje.
Semira Jakupovic
