Izdvajamo

NAJBOLJE BAJRAMSKE PJESME

 

Jedna moja pjesma o Ramazanu sa takmicenja povodom Ramazana i Bajrama.
Objavljena je u eletronskom zborniku "Djed Bajro i Bajramske radosti" , a izdavač je Kulturno udruzenje Musa Ćazim Ćatić"

Semira Jakupović, Kozarac
RAMAZANI I BAJRAMI U IZBJEGLIŠTVU

Sjećam se tih godina ratnih
i Ramazana i Bajrama koje smo dočekivali s radošću
Ali I sa velikom tugom
Sa svjetlošću velegradi što nude
Ali daleko od rodne grude

.

Daleko od familije rasute po svijetu
Sa uzdahom na svakome cvijetu
Sa neznanjem da li su živi ili mrtvi
Kada i hoćemo li se ikada
Ponovo sastati za ramazanskom sofrom

.

Sjećam se kao i danas
Proljeće biješe
Nigdje jorgovani i bagremovi kao u Bosni ne mirišu
Donesu nostalgiju i paraju dušu

.

Umjesto mirisnih avlija
okupanih zamabakom, beledijom i ružoma
koje smo ponijeli u sjećanju kao najljepši dar
umjesto naših kuća koje smo preko noći izgubili
sa zavežljajem u ruci po svijetu se potucali
umjesto naših soba zastrtih bosanskim ćilimima
prozorima kroz koje gledasmo naše sokake i mahale
nađosmo se u dugim, hladnim hodnicima bez kraja
u borbi života i smrti, u krugu koji se nemilosrdno vrti

.

Mi, izbjeglice, al’ ne volim tu riječ
Jer, ko bi bolan toliko ljepotu izbjeg’o

.

Da nije protjeran, da nije mor’o
Mi, muhadžeri, koji preko noći izgubismo
Utočište domovine
Kao kad dijete izgubi majčino krilo

.

I kad imadoh sreću da život svoj i dječiji spasim
Da u oazu mira što nudi tuđina
Nađem sigurnost, al’ dušom patim
S radošcu dočekivasmo naše iftare
I sa sjetom se sjećasmo na nekadašnje dane
Kad ramazanska sofra bijaše puna

.

Toliko puta pomislih: “Gospodaru, Ti najbolje znaš,
Zašto nam ovo iskušenje daješ!
Daj nam snage, da sačuvamo naš Iman,
Daj nam snage, da ostanemo ono što smo oduvijek bili
Učvrsti nas u vjeri našoj i u onom o čemu smo oduvijek snili”.

.

I tako prolaze godine daleko od domovine
Iza kućnih vrata napravih svoju malu Bosnu
Sa iftarima, ramazanskom sofrom,
Bajramom i bajramlucima

.

I godinama u predvečerja
zvonki, bezbrizni, dječiji glasovi.
U uspomenama odzvanjaju
“Gore kandilji!”
Čujem glas majke koja nas doziva
Zadihana, ali neumorna
I za sofru poziva
Osluškujem očeve korake
Kada se iz Bajrama vrati
Nane, komšije i ostalu rodbinu
Sa srećom i uzbuđenjem
I k’o će prije bajramluke dati

.

Glasom mujezina se napajam,
Pogled na munaru me odmara
Mirise lepina i vrućih somuna udišem
I vječitu pjesmu najdražem gostu pišem.

 

FB: Djed Bajro i bajramske radosti

Mislim na moju djecu, mislim na djecu cijelog svijeta. Oni su nevini. Ne bi ih trebalo hraniti mržnjom pa da sutra postanu gori od onih koji su nam napravili toliko zla.

Ipak...Ipak treba im reci da bar znaju. Ne moraju niti da mrze niti da praštaju.

Oni to ne mogu za nas uciniti ali moraju znati da im se isto to može desiti.