Izdvajamo

DOMOVINA                    Napisala:    SEMIRA JAKUPOVIĆ

Domovina je harmonika što svira
I sevdalinka što u srce dira.
Plavo - žuti šal oko vrata
I neznani gost što bahne na vrata.

Domovina su Zmajevi u Brazilu
I unuče u naninom krilu.
Domovina je žuta dunja u sahari,
Spremljeno ruho I ljubav
što nikada ne stari.

Domovina je kahva sto se puši
I fildžan kahve za dragoga gosta
Nostalgija u duši, oči uplakane
I skokovi sa Staroga mosta.

Domovina  su visočke piramide
Komadić mora plavog  i kameni stećci
Vodopadi, jezera, gore i izvori
Sokaci, mahale I kaljavi puteljci.

Domovina su baščaršijske noći
Sebilj divni I oko njega gladne ptice
Burek, ćevapi, vrući somuni
Vrela ljetnja noć, dok hvatamo svice.

Domovina je kreket žaba posije kise
Jata ptica što lete ka jugu
Zamrznuta stakla i inje na prozorima
I zvižduk lokomotive niz prugu.

Domovina je cvrkut ptica
I behar u jutra rana
Domovina su oštre zime i snjegovi
I ljepota jesenjeg dana.

Domovina su praznici kojih se rado sjećamo
Bajramluci, kolači I vesela raja
Most djetinjstva I duga budućnosti
I ljubav što nas zauvijek spaja.

Domovina je Sarajevska Zima
I oči u nas uprte od cijeloga svijeta
Žičare, klizališta i planine
I rumeni obrazi svakog sretnog djeteta.

Domovina su humke, spomen-ploče
Prazna kućišta i zelena trava
Domovina je prošlost budna
što nikada ne spava.

Domovina nisu samo
Geografske granice
Statistički podaci
I enciklopedije stranice

Domovina su tvrđave, bedemi I sahat-kule,
Banjalučke ljepotice  I ljepotan Vrbas,
Sava, Sana, Pliva , Bosna, Drina
Najljepša tekija kraj Bune
I regate s Neretve I Une.

Domovina su obronci moje Kozare
Prostrano  polje prijedorsko
Igman, Grmeč, Jahorina, Bjelašnica
suzno oko djevojačko, Velež i Maglić-planina.

Domovina je mnogo više
Tjeskoba dok prebiraš
Po požutjelim albumima
Sjećanja što naviru i miris ljetne kiše
Zlatna klasja žita
I srce sto samo za nju diše.

Domovina su naši geni,
Mjesto gdje smo rođeni
Domovina je ono što nas po svijetu spaja
Ono po čemu se od drugih razlikujemo
Od domovine se nikad ne razdvaja.

Semira Jalupović

 

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.