Međunarodni dan materinskoga jezika obilježava se svake godine 21. veljače od 2000. godine, s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja materinskog jezika, te njegovanja jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti.

U SUSRET DANU MATERNJEG JEZIKA

ČUVAJ JEZIK!

Autor: Semira Jakupović

Čuvaj jezik maternji ili materin!

To su prve riječi koje ti je mater tepala

Dok te hranila i u naručju držala

Nina-buba, uspavanke pjevala

Ljubav i pažnju kroz riječi pokazala

Slušaj mater!

To su sve riječi koje ti je majka zemlja

Ostavila u amanet dok si

Plodove s njene zemlje jeo,

Pod nebom njenom rastao

I kućišta predaka čuvao

Slušaj oca koji ti je o značaju porodice pričao

O rodbini velikoj, pomaganju i poštovanju

I devetog u rodu spominjao

I najvredniju saharu riječi ostavio

Da bi njegovim stopama časno hodio

I svakoga u potrebi pomogao

Nikoga gladnog ne ostavio

A komšiju il’ susjeda posebno

Sjeti se i svih učitelja svojih

Koji su tvoju nezgrapnu, malu ručicu

pravoj i krivoj crti učili

Pa, slova si naučio pisati

Da pored vida, slijep ne bi ostao

I svih onih koji ti rekoše da

Znanje je najveće imanje

Na koji god put da kreneš

Ono što znaš, sa sobom u svijet poneseš

I koliko ti je bogatstvo ostavio

Koji se ni sa kakvim blagom ne mjere

Ne može tuđe biti k'o tvoje, baš ne može

Pa možeš reći i kruh i hljeb

I pogača i somun

I kako god da kažeš,

gladan ostati nećeš

I grašak i biža,

I tikva, bundeva ili misirača

I bostan i lubenica i korpuza

I dinja i pipun

U Bosni samo kahvu možeš ispeći

A svugdje u svijetu skuhati

I koliko god bi kroz našu

Bosnu i Hercegovinu hodio

U svakom bi mjestu

Nešto novo čuo i naučio

Zato ne dozvoli, da jezik tvoj

U zaborav padne

Da ti stran postane

Da nasljednicima tvojim

U amanet ne ostane

Ti dobro znaš da naučiti strance

Nije nimalo lahko ili lako

Da i mama i majka i mater

I babo i tata i otac

imaju isto značenje

I dido i dedo i djed

i amidža i stric, i daidža i ujak

Znači isto

I neka mi oproste sve amidžinice il’ strine

Dainice il’ ujne , tetke i sve one koje ne spomenuh

Da porodično drvo ili stablo naučiš

Treba, bogme, da se pošteno namučiš!

Posebno spomeni

Nane, nene ili bake

Koje su te čuvale od tame ili mraka

Pa tek kako su te blagosiljati znale,

“Da si nam duga vika, živ nam i zdrav bio,

Uvijek davao, još više imao!”

Ti si sretan što odraste u ljepoti

Sevdalinke i meraka, mahala i sokaka

Pa gledaš u sat na Sahat-kuli

I sve misliš o vremenu, vaktu il’ zemanu

O čovjeku il’ insanu, životinji il’ hajvanu

Kako ćeš pitu razviti ili sukati

Kruh mijesiti ili kuhati

Jer može ti neko, bolan, bahnuti ili hrupiti

Toliko načina da objasniš istu stvar

To nam je svima maternji dao na dar

A dar ili poklon se čuva k'o oko u glavi

I u nasljeđe mlađima ostavi

Sedam padeža imamo, a govoriš ih

Bez mahane ili mane

I još mnogo zagonetki, poslovica,

Poštapalica, naših riječi i tuđica .....

I tako u nedogled idu jezičke zavrzlame

Ne može sve to u jednu pjesmu da stane

Al’ po tome se u svijetu prepoznajemo

Od maternjeg nikada ne odvajamo.