Piše: Marina Radoš

Postoji granica na kojoj je jutros i ona bila. Uskrsni ponedjeljak, vrijeme je da se ide. Njezina kosa je sada nešto kraća i malo je mršavija, ali jednako lijepa kao onda kada smo zajedno studirale u Mostaru. Stalno je čitala knjige i maštala o bezvremenskoj ljubavi, domu na Bijelom brijegu i psima koje bi, božejojoprosti, slikala za Instagram.
Postoji granica na kojoj je jutros i ona bila, na kojoj ti pretresaju kofer, torbu i osobne stvari.
Ona voli burek, skoro kao ja, i uvijek je tvrdila da je u njezine matere bolji nego u moje, božejojoprosti.
Nosila je jutros jedan komad bureka u torbi, pažljivo zamotan u foliju i spakovan u jednu od onih plastičnih kutijica koje su matere kupovale na prezentacijama uz besplatnu večeru.
Kao da joj vidim majku, bira najbolje meso, ručno ga sjecka, razvija burek preko stola kao plahtu tako tanko da se kroz tijesto može čitati knjiga. Razvija burek i plače. Peče burek i još plače. Siječe burek i plače.
Ona voli burek, skoro kao ja, i nikad ga nismo uspjele napraviti onako kako to naše matere rade. Da bude toliko tanko da se kroz tijesto može čitati knjiga.
Nosila je jutros jedan mali komad bureka u torbi, za put kojemu više nema povratka i pronašli su ga oni koji pretresaju kofer, torbu i osobne stvari.
"Što ti je ovo?" - upitala je žena koja to mora upitati.
"Burek" - odgovorila je, dok joj je brada drhtala. Uvijek joj brada drhti prije nego će početi plakati. Pamtim tu bradu iz dana kad smo zajedno studirale u Mostaru. Ta je brada drhtala kad bi se završila tužna knjiga, drhtala je kada je završila fakultet, drhtala je i kad je shvatila da za nju i njezinu diplomu ovdje nema mjesta.
Ti možeš prijeći granicu, ali burek ne može.
Burek je ostao tamo gdje pretresaju stvari, kofere i torbice.
Manje bi boljelo da su uzeli najskuplje stvari iz njezinog kofera. Novac. Dokumente. Torbicu ili parfeme koje je kupila od prve njemačke plaće.
Taj mali komad bureka koji je mater sinoć plačući razvila ostao je iza autobusa koji je išao putem koji više nema povratka.
Ti možeš prijeći granicu i iza nje tamo negdje kupovati bureke koji veze nemaju s burekom ili ga nakon radnog dana pokušati iskopirati od matere, ali to nije taj isti burek.
Kada su joj oduzeli sve i prije nego se rodila, danas su joj uzeli i mali komad bureka, za puta, koji je mater sinoć plačući razvila tako tanko da se kroz tijesto može čitati knjiga.
Autobus je maloprije došao na odredište. Burek je ostao u Bosni.

Marina Radoš