Izdvajamo

 

MEHO JAKUPOVIĆ: PJESMA POVODOM GODIŠNJICE NAPADA NA KOZARAC

Ne, nisam dobro

Ne, nisam dobro, sigurno nikad neću ni biti,
znam, mi obični smrtnici, imamo ograničen rok trajanja.
I dva života da živim, teško je povezati niti,
more je prolivenih suza, bez iskrenog trunka kajanja.

U surovu stvarnost me vrate, poruke Crvenog krsta,
sve zaborave nadjača, beskrajno bodljiva žica.
Ništa me slomilo nije, ona sam posebna vrsta,
opstala da progoni, gadove sa dva lica.

Pravda je negdje daleko, skoro i ne postoji,
uzalud puste želje i naša lična nadanja.
Sudbinu daleko tamo, kupljen kadija kroji,
novac opljačkan od žrtve, negira njena stradanja.

Ne, nisam dobro, sigurno nikad ni biti neću,
sve se izopačilo, prijeti da će trajati dovjeka.
Dugo će vizionari u podne paliti svjeću,
ne bili bar na kratko, uspjeli pronaći čovjeka.

Meho Jakupović

"Vidiš ovu moju podignutu ruku, koja kao kameni cvijet osta, da svjedoči zločin vaš...
Vidiš ovaj cvijet sa latica pet, to je dokaz protiv vas, koje je vrijeme sačuvalo...
Vidiš li i čuješ vapaj moj, preklinjanje moje da me u životu ostavite...

Ova ruka moja osta podignuta, da te sjeća, i da pamtiš, da ti strah od Božije kazne ispunjava i noći i dane...

Predajem te Bogu Svemogućem ubico tijela i duha moga, neka ti Bog sudi, a ja ti oprostiti neću...."

Taif Rose 2013

Opširnije...