Izdvajamo

 

Dana 19. marta, džamiji Kozaruša, održano je predavanje o značaju Ramazana, njegovim blagodatima i posebnoj ulozi dove u ovom blagoslovljenom mjesecu. Predavačica, Anesa Balić učenica Behrem-begove medrese u Tuzli, je prije izlaganja proučila stranicu Jasina, tražeći smiraj u riječima Kur’ana, a zatim je predavanje započela učenjem ajeta iz Allahove Knjige.

Istaknuto je da Ramazan nije samo mjesec posta, već i prilika za duhovno uzdizanje i jačanje veze s Gospodarom. Kroz post se ne čisti samo tijelo, već i srce, oslobađajući se loših navika i negativnih misli. Naglašeno je da je to vrijeme milosti, oprosta i neizmjernih blagodati koje Allah spušta na svoje robove.

Posebna pažnja posvećena je značaju dove, jer je Ramazan mjesec u kojem se srca otvaraju, a Allah prima molitve Svojih robova. Dova je opisana kao most između roba i Gospodara, prilika da se izraze želje, tuge, nade i strahovi, uz svijest da Allah uvijek sluša. Spomenut je i hadis u kojem se prenosi da su tri dove koje se nikada ne odbijaju – dova postača pri iftaru, dova pravednog vladara i dova onoga kome je učinjena nepravda.

Zaključno, predavanje je poslužilo kao podsjetnik na ljepotu i značaj Ramazana. Istaknuto je da nas ovaj mjesec uči strpljenju, poniznosti i zahvalnosti te da su dova, ibadet i dobročinstvo ključevi koji otvaraju vrata Allahove milosti. Upućena je želja da Ramazan donese unutarnji mir, približi ljude Kur’anu i podari snagu da budu bolji, ne samo u ovom mjesecu, već tokom cijele godine.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili!

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.