Izdvajamo

 

Dana 19. marta, džamiji Kozaruša, održano je predavanje o značaju Ramazana, njegovim blagodatima i posebnoj ulozi dove u ovom blagoslovljenom mjesecu. Predavačica, Anesa Balić učenica Behrem-begove medrese u Tuzli, je prije izlaganja proučila stranicu Jasina, tražeći smiraj u riječima Kur’ana, a zatim je predavanje započela učenjem ajeta iz Allahove Knjige.

Istaknuto je da Ramazan nije samo mjesec posta, već i prilika za duhovno uzdizanje i jačanje veze s Gospodarom. Kroz post se ne čisti samo tijelo, već i srce, oslobađajući se loših navika i negativnih misli. Naglašeno je da je to vrijeme milosti, oprosta i neizmjernih blagodati koje Allah spušta na svoje robove.

Posebna pažnja posvećena je značaju dove, jer je Ramazan mjesec u kojem se srca otvaraju, a Allah prima molitve Svojih robova. Dova je opisana kao most između roba i Gospodara, prilika da se izraze želje, tuge, nade i strahovi, uz svijest da Allah uvijek sluša. Spomenut je i hadis u kojem se prenosi da su tri dove koje se nikada ne odbijaju – dova postača pri iftaru, dova pravednog vladara i dova onoga kome je učinjena nepravda.

Zaključno, predavanje je poslužilo kao podsjetnik na ljepotu i značaj Ramazana. Istaknuto je da nas ovaj mjesec uči strpljenju, poniznosti i zahvalnosti te da su dova, ibadet i dobročinstvo ključevi koji otvaraju vrata Allahove milosti. Upućena je želja da Ramazan donese unutarnji mir, približi ljude Kur’anu i podari snagu da budu bolji, ne samo u ovom mjesecu, već tokom cijele godine.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili!

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.