Danas, 16.12. 2025. članice Odjela za brak i porodicu posjetile su našu vrijednu sestru i članicu Enisu Menković. Proučile smo suru Jasin pred dusu njenih rahmetlija i uputile Allahu dž.š. dovu za njih. Enisa nas je lijepo ugostila i za to joj se od srca zahvaljujemo. Enisa je uvijek među prvima za bilo kakvu akciju koju naš Odjel organizuje. Želimo joj puno zdravlja i elana, da se i dalje nastavi družiti s nama u okrilju naše lijepe vjere.
Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.
Piše: Edin Ramulić
* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.
