Izdvajamo

Piše: Glavni imam: Amir ef. Mahić

 

U ime Allaha Milostivog Samilosnog
Zahvala pripada jedino Uzvišenom Allahu dž.š.. Neka je salavat i selam na božjeg miljenika Muhammeda s.a.v.s., na njegov rod i ashabe. Uzvišenog Allaha molimo da se smiluje svim našim merhumima, posebice našim šehidima.
Poštovana braćo, majke i sestre!
Uzvišeni Allah dž.š. počastio je čovjeka mnogim blagodatima. Najveća blagodat kojom smo počašćeni jeste naša plemenita vjera u čijem su nam okrilju darovane neprebrojne ljepote od kojih su bajrami najljepše čime smo okićeni. Zahvaljujući  se Uzvišenom na počastima i darovima, u ovim mubarek danima, muslimani širom svijeta potvrđuju svoju pripadnost islamu putem žrtve od onoga što im je darovano. Tako i mi, muslimani u Bosni, Bošnjaci vjere islamske i jezika bosanskog, svoju zahvalnost iskazujemo i dobrim se djelima svome Stvoritelju približavamo. Braćo i sestre u islamu, iskoristimo blagonaklonost našeg Gospodara u želji za ostvarenjem konačnog cilja tekbire donoseći, izvršavajući naredbe Njegove i čineći dobro onima koji su oko nas. Zbog toga Vas podsjećam na neophodnost činjenja dobrih djela, a među djelima onih koja su draga ljudima jer su ona i Bogu najdraža. Sjetite se u ovim mubarek danima svih vaših komšija, rodbine i prijatelja, a među njima posebno onih koji su siromašni, bolesni, napušteni i usamljeni. Podjelite radost sa drugima i Vama će bajrami biti ljepši i draži!
Koristeći se pruženom mogućnošću, prije svega Allahu zahvaljujem, a zatim svima Vama, dragi moji Kozarčani širom svijeta rasijani i vi koji časno na ognjištima našim stražu držite i plamen vjere naše čuvate, ove mubarek dane sa srca čestitam i Uzvišenog Boga molim da Vam i dunjaluk i ahiret učini lijepim. Posebne selame i čestitke upućujem porodicama naših šehida moleći našeg Gospodara da naš sabur učini lijekom ovoga svijeta i zalogom onog budućeg i vječnog u društvu naših najmilijih. Posebne čestitke i dove upućujem i za one koji se nalaze u nekoj od tegoba dunjalučkih, moleći  Darovatelja znanog i neznanog  da im muke olakša i izlaz iz nedaća podari. 

Nek Vam je svima

BAJRAM MUBAREK OLSUN!

Glavni imam:
Amir ef. Mahić

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.