Izdvajamo

Poštovana braćo!

U srijedu, 20. jula u 11.00 sati u Kompleksu sehidskog mezarja u Kamicanima klanjat ce se kolektivna sehidska dzenaza za ubijene Prijedorcane u minulom ratu. Nazalost, ove godine dzenaza se nece klanjati velikom broju sehida bez obzira sto jos uvijek nismo pronasli i dostojanstveno pokopali vise od hiljadu nase brace i sestara.

Medjutim, bez obzira na broj sehida i na cinjenicu da mozda nikoga od clanova svoje porodice necemo imati priliku pokopati ove godine ipak treba da toga dana budemo dijelom onih koji ce klanjati dzenazu ekshumiranim i identifikovanim sehidima, ma koliko ih bilo. Zbog toga danas ovdje apelujemo da se svi koji smo u mogucnosti toga dana obavezno odazovemo sehidskoj dzenazi u Kamicanima, te da svojim masovnim prisustvom toga dana pokazemo da nismo zaboravili sta se nasem narodu desilo i da cemo se dok smo zivi 20. jula okupljati i sjecati nase proslosti, pa makar niti jednog sehida toga dana ne pokopali, jer to nasi sehidi i njihove porodice zasluzuju.

Neka se Uzviseni Allah smiluje svim nasim sehidima, podari sabura njihovim porodicama, a nas ucvrsti i ohrabri u obiljezavanju i sjecanju na nasu krvavu proslost! AMIN!

Odbor za organizaciju sehidskih dzenaza


Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.