Izdvajamo

Danas smo prisustvovali devetnaestoj kolektivnoj Šehidskoj dženazi na kojoj smo, dostojanstveno ljudskom rodu, ispratili osam Šehida sa područja Prijedora i Kozarca.
Najmlađa žrtva koju smo danas ispratili je djevojčica Emira Mulalić , koja je ubijena u logoru Trnopolje kada je imala samo pet godina, dok je najstariji Hamo Hodžić imao 62 godine. Danas je pokopan i Miralem Kardumović četvrti od petorice ubijene braće Kardumovića, te Velid Bešić, jedan od trojice ubijenih sinova Muhameda ef Bešića.
Posmrtni ostatci ovih osam Šehida pronađeni su na šest različitih lokacija na području tri opštine.

Danas smo ispratili sljedeće Šehide

1. Sušić (Eniz) Nihad       rođ.18.09.1971.  mjesto ukopa: Prijedor - Skela
2. Mulalić (Emir) Emira     rođ.19.04.1987.  mjesto ukopa: Hambarine
3. Karagić (Salih) Derviš   rođ.04.05.1931.  mjesto ukopa: Rizvanovići
4. Šara (Sejdo) Senadin     rođ.14.04.1962.  mjesto ukopa: Prijedor-Skela
5. Bešić (Muhamed) Velid    rođ.14.08.1968.  mjesto ukopa: Kamičani
6. Hodžić (Ragib) Hamo      rođ.27.05.1930.  mjesto ukopa: Čarakovo
7. Kardumović (Rasim) Miralem rođ.09.11.1964.mjesto ukopa: Hambarine
8. Omanović (Sakib) Nedim   rođ.10.02.1966.  mjesto ukopa: Prijedor-Skela

 Dženazu je predvodio zamjenik Reis ul-uleme Islamske zajednice u BiH Sulejman ef. Smajić.

Nijaz-Caja Huremović

Mirsada Bešić – Nukić, trebala je da čita pismo ispred porodioca stradalih, ali joj je pozlilo, pa ga je čitala Amina Blažević. Izgubila je oca i dida, ali ih još nije našla.

Pismo koje je pročitala Amina Blažević,  ispred porodioca stradalih.

U IME ALLAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG
DRAGE PORODICE BOSANSKIH ŠEHIDA, UVAŽENA BRAĆO, MAJKE I SESTRE, CIJENJENI PREDSTAVNICI VJERSKIH, DRUŠTVENIH I POLITIČKIH INSTITUCIJA, SELAMUN 'ALEJKUM!

JA SAM MIRSADA BEŠIĆ-NUKIĆ. KĆER SAM ENVERA BEŠIĆA, A UNUKA DŽEVADA BEŠIĆA. MOJ OTAC I MOJ DID UBIJENI SU 1992. GODINE. JA SAM TADA IMALA ČETIRI I POL GODINE. NAKON NAŠEG RASTANKA U MAJU 1992. GODINE, JA I MOJA MAJKA, KAO I OSTALI PREŽIVJELI KOZARČANI I PRIJEDORČANI, SMO KRENULE MUHADŽIRSKIM STAZAMA PO BIJELOME SVIJETU.

NA KRAJU SMO UTOČIŠTE PRONAŠLI U ŠVICARSKOJ. TU SAM PROVELA OSTATAK SVOGA DJETINJSTVA. UZVIŠENI ALLAH JE HTIO DA TU SRETNEM I SVOG BUDUĆEG MUŽA NIHADA, KOJI JE PREŽIVJEO GENOCID U SREBRENICI I POPUT MENE NASTAVIO SVOJE DJETINJSTVO DALEKO OD SVOG RODNOG KRAJA. DANAS SAM MAJKA JEDNOGA DJEČAKA OD TRI MJESECA I ZA NJEGA ŽIVIM. MEĐUTIM, MOJ ŽIVOT JE DAVNO STAO. TAČNIJE, ONOGA DANA KADA SMO JA I MOJA MAJKA IZGUBILE NADU DA ĆEMO ŽIVOG VIDJETI MOGA BABU.

DO TADA SMO ŽIVJELE U NADI DA ĆE NAM SE, IPAK, ODNEKUD POJAVITI. DA ĆE ODNEKUD DOĆI. ALI TAJ DAN NISMO DOČEKALE. UMJESTO TOGA DOČEKALE SMO DAN U KOJEM SMO DOBILE VIJEST DA SU MOJ BABO I DID, ZAJEDNO SA JOŠ DESETAK NAŠIH KOMŠIJA, NAKON BORAVKA U LOGORU TRNOPOLJE ODVEDENI U DONJI JELOVAC, OPĆINA BOSANSKA DUBICA, TE TAMO STRELJANI. STRELJAO IH JE RADNI KOLEGA MOGA DIDA.

ON JE, NAŽALOST, I DANAS NA SLOBODI. KADA SMO SAZNALI DA IH VIŠE NEMA, DA SU UBIJENI, MISLILI SMO DA NE POSTOJI VEĆA BOL KOJU MOŽE ČOVJEK DA OSJETI. MISLILI SMO DA SE TEŽE OD TOGA NE MOŽE DA DESI. MEĐUTIM, KAKO SU GODINE PROLAZILE I KAKO SU KOST PO KOST NAŠIH UBIJENIH ROĐAKA I KOMŠIJA POČELI DA PRONALAZE TIMOVI KOJI SU ZA TO ZADUŽENI NAŠA TUGA SE POČELA ISPREPLITATI SA NEKOM NOVOM NADOM.

  NEOPISIVA JE TUGA KOJU SAM SVAKOGA PUTA SUSRETALA KAD GOD SAM U TRENUCIMA SVOGA ŽIVOTA IMALA POTREBU DA KRAJ SEBE VIDIM SVOGA OCA I SVOGA DIDA. DA SA NJIMA PODIJELIM DJEČIJE RADOSTI I TUGE. SA PRONALASKOM PRVIH GROBNICA I UKOPOM PRVIH ŠEHIDA NA OVOM MJESTU RODILA SE U MOM SRCU NADA DA ĆU SVOGA OCA I DIDA KONAČNO PRONAĆI.

DA ĆU BAREM ZNATI GDJE SU IM MEZARI. DA ĆU IH MOĆI OBIĆI. DA ĆU IM KRAJ NIŠANA FATIHU UČITI. ALI, MOJA NADA JE PROTOKOM VREMENA POSTALA MOJA NOVA TUGA. SVAKE GODINE BIH SA ČEŽNJOM ČEKLA NEĆE LI ME KO POZVATI I KAZATI MI DA SU MI BABO I DID PRONAĐENI. DA ĆE IM SE KLANJATI DŽENAZA. DA ĆEMO IH U MEZAR NJIHOV KONAČNO SPUSTITI.

MEĐUTIM, GODINA PO GODINA, I EVO OSAMNAEST PUNIH OD KAKO SE KLANJAJU ŠEHIDSKE DŽENAZE U MOM RODNOM KRAJU. OSAMNAEST GODINA I DEVETNAEST ZAJEDNIČKIH ŠEHIDSKIH DŽENAZA, A TABUTA MOGA BABE I DIDE JOŠ UVIJEK NEMA. NI JEDNA JEDINA KOŠČICA NJIHOVA NI DAN DANAS NIJE PRONAĐENA.

ZBOG TOGA MOJA NADA DA ĆU IH PRONAĆI SVE VIŠE BLIJEDI I POSTAJE ČEMER U MOME SRCU. MOJA NADA POČINJE DA STVARA DODATNU RANU NA MOJOJ DUŠI. JEDNU NAČINIŠE ŠTO MI OCA I DIDA UBIŠE, A DRUGU STVARAJU ŠTO NE ŽELE NI DA GROBNICE U KOJE IH KUKAVIČKI POKOPAŠE NAPOKON POKAŽU. ŠTO NE ŽELE DA NAŠU BOL BAREM MALO UBLAŽE.

ZBOG TOGA DANAS POZIVAM NA SAVJEST ONE KOJI ZNAJU GDJE SE KOSTI NAŠIH OČEVA I DJEDOVA KRIJU DA NAM TO KAŽU. POZIVAM DANAS ŽENE I MAJKE NAŠIH KOMŠIJA, POZIVAM VAS DA NAM VI KAŽETE GDJE SU NAŠI NAJMILIJI. ZAKLINJEM VAS DANAS BOLOM KOJEG SAM DOŽIVJELA KAO KĆER I UNUKA UBIJENOG DA MENI I HILJADAMA DRUGIH MENI SLIČNIH POMOGNETE.

ZAKLJINJEM VAS MAJČINSKOM LJUBAVLJU KOJU SAMO MAJKE ZNAJU KOLIKA JE. ZAKLINJEM VAS LJUBAVLJU KĆERE PREMA OCU KOJA JE SAMO ZNANA KĆERIMA I OČEVIMA. ZAKLINJEM VAS JER BOL KOJU MI NOSIMO NIKO NE ZASLUŽUJE. ZAKLJINJEM VAS SUZAMA ISPLAKANIM I NOĆIMA NEPROSPAVANIM DA NAM BAREM VI POMOGNETE DA SVOJE NAJMILIJE U MEZARE NJIHOVE ZA SVOGA ŽIVOTA  SPUSTIMO I SVOJU BOL DJELIMIČNO UBLAŽIMO.
NA KRAJU, ŽELIM U IME ŠEHIDSKIH PORODICA DA SE SVIMA VAMA, KOJI STE DANAS DOŠLI DA ZAJEDNIČKI OVU DŽENAZU OBAVIMO, ZAHVALIM. NEKA VAS UZVIŠENI ALLAH NAGRADI, DUŠE NAŠIH ŠEHIDA U DŽENNETU SJEDINI, A NAMA, PORODICAMA NJIHOVIM, SABURA PODARI.

AMIN

Govor glavnog imama Islamske Zajednice Kozarac, Amira ef Mahića

U IME ALLAHA MILOSTIVOG SAMILOSNOG

Neka je hvala našem Gospodaru Allahu dž.š., a salavat i selam neka su na našeg poslanika Muhammeda a.s., na njegov rod i ashabe. Molimo našeg Gospodara da milost Svoju ukaže i mir Svoj spusti nad naše plemenite bosanske šehide. Amin!

Cijenjena braćo i sestre, uvažene porodice naših šehida, dragi naši šehidi, esselamu 'alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Poštovana skupino vjernika, iznova se nalazimo pred tabutima naših najmilijih, naše nevino stradale braće i sestara. Nalazimo se pred njihovim tabutima željni da ih u kabur dostojanstveno, Zemlji od koje smo stvoreni, vratimo i da barem na tren olakšanje osjetimo.

Nalazeći se pred njihovim tabutima iznova se podsjećamo na tragediju koja ih je zadesila, na dušmansku ruku koja im je život oduzela, na izopačenu ideologiju koja je čitav jedan narod zavela. Nalazeći se pred njima, našim očevima i sinovima, našim majkama i sestrama, našim suprugama i kćerima, mi svoj zavjet obnavljamo i iznova cijelom svijetu poručujemo da zlo koje nam je učinjeno mi zaboraviti nikada nećemo.

Gdje god budemo i gdje god svijetom hodimo mi ćemo o patnji, koja nam je učinjena, ljudima govoriti. Dok smo živi svoje ubijene ćemo spominjati i za njihovu proljevenu krv pravdu tražiti. Zbog toga danas, o dušmani naši, ubice djece naše, katili majki naših, zločinci nad rodom našim, želimo vas podsjetiti da će vas krik naše Emire, koju danas pratimo, a koja je imala samo pet godina, do smrti vaše pratiti.

I ne samo Emirin krik, već i dojenčeta Velida, koji samo dva mjeseca imaše kad ga nemilosrdno ubiste, i krik ostalih stotinu dječaka i djevojčica kojima život oduzeste. I ne samo krik 102 djece naše, već i krikovi naših nani koje kukavički na pragovima njihovih kuća ubijaste. Među kojima ste ubili i stogodišnju Hanku Alić i devedesetčetverogodišnju Zlatu Krkić.

I ne samo krikovi naših nana već i stotina naših majki i sestara, naše braće i sinova, naših očeva. I ne samo krikovi već i suze, i plač, i jacaji, i uzdasi, i pogledi. Sva će vas zla vaša proganjati do smrti vaše. A tek tada slijedi pravda za sve što učiniste.

Tek tada ćete naplatiti bol koju nanesoste ni krivom ni dužnom. Toga dana će ubijeni govoriti o onome ko ga je ubio, a ubica njegov će sigurno kažnjen biti.

To je Dan na koji nas Gospodar svih svjetova podsjeća kad kaže: ''I kada se duše sa tijelima spare, i kada živa sahranjena djevojčica bude upitana zbog kakve je krivice umorena, i kada se listovi razdijele...'' (Et-Tekvir, 7-10) To je dan u kojem će naša Emira, koja na tabutu svome pred nama leži, govoriti o krvniku koji je u njeno čelo u logoru Trnopolje pucao i baš će ona biti pitana, pa zašto je to učinio.

Šta si mu Emira, baš ti skrivila da to učini. Kakvo si ti, o malehna djevojčice, zlo učinila da te on ubije. Šta ćeš ti, o ubico, toga dana moći da kažeš? Koga misliš da ćeš toga dana zavaravati? Šta misliš, ko će se toga dana tvojim djelom ponositi? Misliš li da će te toga dana borcem smatrati? Kakvo misliš da će ti odličje toga dana dodjeljeno biti? Zato i tebe i sve tebi slične i podsjećamo na taj dan.

Na dan u kojem ni najmanje što je učinjeno neće skriveno biti, već će se na vidjelo iznijeti. Zato vas opominjemo, o dušmani naši, neka znate da ćemo vas mi istinom na ovom svijetu proganjati, a ako joj uspijete pobjeći, onda neka znate da većoj kazni, od bilo koje ovosvjetske kazne, hrlite. Neka znate da bi vam bolje bilo da zlo koje počiniste na ovom svijetu priznate.

Da svoj narod zla kojeg izvršiste oslobodite. Da svoje potomke sličnih zala sačuvate. Neka znate da je bol koju nam nanesoste samo dio onoga što od zla učiniste. Neka znate da svaki dan, i svaki sahat, i svaki minut koji od tada živimo u vaša se zlodjela piše. Neka znate da kosti šehida naših, koje od nas krijete, vaše su novo zlodjelo kojim potvrđujete da ljudi niste. Neka znate da sa lažima, koje umjesto istine svakodnevno govorite, pokvarenost srca vaših dokazujete.

Neka znate da potpomcima svojim veliko zlo u naručju ostavljate time što ih u ispravnost postupaka vaših ubjeđujete. Na kraju, neka znate da je naša konačna utjeha kod našeg Gospodara, a ustrajnost u borbi za istinu i pravdu naša životna saputnica.
Dragi i Uzvišeni Allahu, daj smiraj u džennetskim prostranstvima napaćenim dušama šehida naših. Pomozi nas strpljenjem, ustrajnošću i hrabrošću do smrti naše, a kada nas usmrtiš, sjedini nas u vječnome Džennetu sa šehidima našim.

Amin!

 


Svaka cast po kojzna koji put Caja tvoje ime treba zapisati zlatnim slovima i na ulaz u pijacu staviti naslov. LEGENDA KOZARACKOG CETVRTKA jer si to do sad zasluzio. DESETKA

Leka Ibric Mehmedagic
Četvrtak 01. Septembar 2016.