Izdvajamo

Dosad su identificirani i spremni za ukop posmrtni ostaci 23 prijedorske žrtve koji će biti ukopani na zajedničkoj dženazi 20. jula u Prijedoru.

Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić kazala je Feni da je najmlađa žrtva koja će biti ukopana na ovoj dženazi u Prijedoru osamnaestogodišnji Ifet (Fahrudin) Vojniković. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u junu prošle godine u masovnoj grobnici Hozića kamen na području Bosanskog Novog.

Najstarija žrtva je Šerif (Hasan) Hegić. Rođen je 1920., a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice Jakarina Kosa 2001. godine.

Među žrtvama je i žena, Džehva (Hase) Hadžić, rođena 1925. Njeni posmrtni ostaci ekshumirani su na gradskom groblju Pašinac u Prijedoru.

Čengić navodi da će posmrtni ostaci prijedorskih žrtava biti ukopani na šehidskim mezarjima Kamičani, Rizvanovići, Rakovčani, Bišćani, Zecovi, Čarakovi i šehidsko mezarje Skela u Prijedoru.

– Posmrtni ostaci civila bošnjačke nacionalnosti koji će biti ukopani na ovoj dženazi ekshumirani su iz masovnih grobnica Jakrina Kosa iz koje su ekshumirane 373 žrtve; Korićanske stijene iz koje je ekshumirano 90 žrtava, iz masovne grobnice jama Hrastova glavica na području Sanskog Mosta iz koje su ekshumirane 124 žrtve, a riječ je o zatvorenicima logora Omarska. Potom iz masovne grobnice Redak-Ljubija iz koje je ekshumirano 69 žrtava; grobnice Zecovi i Trnopolje – Redžići i posljednje otkrivene masovne grobnice Hozića kamen na području Bosanskog Novog iz koje je ekshumirano 11 žrtava te na lokalitetima Mračkovac, Trnopolje i gradsko groblje Pašinac u Prijedoru – navela je.

Podsjeća da je dosad pronađeno 2.325 prijedorskih žrtava. Pronađene su na više od 450 različitih lokaliteta, od toga 98 masovnih grobnica. Grobnice su pronađene na području Prijedora, ali i u drugim gradovima – Sanskom Mostu, Bosanskoj Krupi, Bosanskoj Gradišci, Bosanskoj Dubici, Skender- Vakufu, Bosanskom Novom, Vukosavlju, Banjoj Luci, Hrvatskoj Kostajnici i drugim gradovima.

Čengić napominje da je posljednja masovna grobnica u kojoj su pronađene prijedorske žrtve, masovna grobnica Hozića kamen na području Bosanskog Novog iz koje je ekshumirano 11 žrtava. Devet žrtava koje će biti ukopane na ovoj dženazi ekshumirane su iz masovne grobnice Hozića kamen.

– U Šejkovači se nalaze 323 posmrtna ostatka, koji su ekshumirani u ranijem periodu iz pojedinačnih i masovnih grobnica. Većina posmrtnih ostataka je nekompletna – navodi Čengić.

Po njenim riječima, od 323 posmrtna ostatka u Šejkovači, 63 žrtve su identificirane i DNK analizom i od porodica, ali još nisu ukopane. U nekim slučajevima riječ je o nekompletnim posmrtnim ostacima gdje porodice čekaju da se pronađu i ostali dijelovi tijela, u nekim slučajevima porodice čekaju da pronađu i druge nestale članove svoje porodice da bi ih mogli zajedno ukopati.

Navodi da 260 posmrtnih ostataka još nisu identificirani, a riječ je uglavnom o nekompletnim posmrtnim ostacima.

– U Prijedoru se traga za oko 777 žrtava, koje se vode kao nestali, s tim da treba imati u vidu da je ovaj broj sigurno manji, jer je jedan broj posmrtnih ostataka pronađen i nalazi se u Šejkovači u Sanskom Mostu – kazala je Čengić, dodajući da je do sada pronađeno i identificirano 2.325 prijedorskih žrtava.

Spisak žrtava čiji će posmrtni ostaci biti ukopani na zajedničkoj dženazi 20. jula u Prijedoru su:

1. Ifet (Fahrudin) Vojiković (1973.);
2. Velid (Ramo) Marošlić (1972.);
3. Adem (Sefer) Kešić (1969.);
4. Kemal (Sefer) Kešić (1962.);
5. Edin (Ahmet) Dedić (1969.);
6. Fikret (Rahum) Duratović (1968.);
7. Ermin (Rahim) Duratović (1968.);
8. Safet (Hamed) Avdić (1967.);
9. Sakib (Fehim) Kahrimanović (1966.);
10. Mustafa (Mehmed) Karagić (1966.);
11. Edin (Bećir) Rizvanović (1964.);
12. Suvad (Sadik) Kekić (1963.);
13. Suad (Husnija) Marošlić (1962.);
14. Kemal (Abdulah) Hodžić (1960.);
15. Bajro (Ago) Brakić (1941.);
16. Fehim (Bajro) Brakić (1962.);
17. Emsud (Alija) Kekić (1957.);
18. Teufik (Tahir) Kljajić (1949.);
19. Smail (Osman) Rekić (1943.);
20. Abdulah (Jasim) Kadirić (1942.);
21. Ibrahim (Karanfil) Bačić (1927.);
22. Džehva (Hase) Hadžić (1925.);
23. Šerif (Hasan) Hegić (1920.).

FENA

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.