Izdvajamo

Dragi hafize, postao si ”čuvar Božije Knjige”. Kako doživljavaš ovaj današnji dan?

Hafiz Okić: Hvala Allahu dž.š., hifz smatram svojim najvećim životnim ostvarenjem. U vjeri islamu, kod Allaha dž.š., i Njegovog Poslanika a.s., posebno mjesto i stepene imaće hafizi Kur'an-i Kerima. Hifz će mi biti, ako Bog da, trajni podstrek da se trudim u životu i da ga proživim u Allahovom zadovoljstvu.

-Kada se u tebi javila želja da počneš učiti hifz?

Hafiz Okić: U meni se prva želja za učenjem hifza javila davno, ali je ”mirovala” sve dok nisam pošao u II razred Medrese, kada sam naučio nekoliko stranica sure El-Bekare. To je bio moj konkretniji iskorak i značajnija priprema da stvarno krenem. Na početku sam odlučio da svaki dan učim Kur'an napamet i hvala Bogu, dobro je išlo. Svaki novi ajet, nova naučena stranica, povećavali su moju želju za učenjem Kur'ana. Nisam se kolebao jer sam osjećao da imam snage da učim. Kada sam vidio da mi je to lagahno i da to mogu, donio sam čvrstu odluku da neću prestati dok ne završim.

-Ko ti je posebno pomagao tokom hifza?

Hafiz Okić: U početku je bilo najteže, učio sam bez ičije pomoći tako što sam se preslušavao preko telefona, a poslije sam krenuo učiti kod profesora Kudića, mog muhaffiza, koji mi je najviše pomagao. Puno mi je značilo njegovo prisustvo, briga i savjetovanje. Njegova blagost i želja da uz Božiju pomoć uspijemo, nisu mi dali da stanem. Ako bih i htio stati, one me opominjao i ”vukao” naprijed. Uvijek je lakše učiti kada imaš nekoga da te podstiče, hrabri i podržava.

-Tokom učenja hifza da li su medresa i učenici imali razumjevanja prema tebi?

Hafiz Okić: Medresa, učenici, posebno razredne kolege, imali su razumjevanja. Posebno mi je pomogao moj prijatelj iz razreda hafiz Hamza Kanurić koji me je nekada preslušavao i prenosio mi neka svoja iskustva.

-Kome si sve zahvalan što si danas hafiz Kur'ana?

Hafiz Okić: Prije svega zahvalan sam Milostivom Allahu dž.š., svojim roditeljima, cijenjenom muallimu Amir-ef. Mahiću, dragom muhaffizu Mehmed-ef. Kudiću, Medresi, profesorima, pa i razrednim kolegama… Svi su me bodrili, svako na svoj način i molim Allaha dž.š. da ih nagradi.

-Koji su tvoji planovi u budućnosti?

Hafiz Okić: I pored brojnih današnjih izazova i mogućnosti, planiram upisati Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Jednostavno, volim imamski poziv, jer je to časna zadaća, bez obzira što mnogi bježe od toga, smatrajući da je sve drugo ljepše i bolje.

Preuzeto: preporod.com

Ponekad mi se cini da kad mi duša zaplace, zaplace i moja Caršija.

Cini mi se da zaplace tiho i tužna dok ljepotu pruža onim što ljepotu samo uništiti znaju. Cini mi se da cujem uzdah ptice kad na kesten sleti kraj ruševina Asker džamije u Starom gradu koje tamo više nema

Uzdahnete li i Vi ponekad ????....