Izdvajamo

U Kozarcu je, 25. decembra 2018. godine, nakon kraće bolesti, u 80. godini života na Ahiret preselio hadži Abaz-ef. Muratčehajić, poznatiji kao Abaz hođa, imam u penziji. Dženaza namaz je klanjana u petak, 28.12.2018. godine, nakon džume namaza ispred Mutničke džamije, a ukop merhuma je obavljen u haremu džamije u Deri.
Po mnogima nezapamćena dženaza u Kozarcu, gledajući broj vjernika koji su prisustvovali ispraćaju rahmetli Abaza. On je uvijek bio, na poseban način, omiljen među rajom cijelog Kozarca, pa i šire. Svi smo ga zvali Hođa Abaz.

Abaz-ef. Muratčehajić je rođen u Deri u Kozaracu, 29. juna 1939. godine. Osnovno obrazovanje je završio u Kozarcu, a potom vanredno Gazi Husrev-begovu medresu Sarajevu. Imamsku službu je započeo u džematu Trnopolje 1962. godine. U navedenom džematu ostaje službovati do 1978. kada, radi hizmeta majci, prelazi u džemat Brđane gdje ostaje do agresije na Bosnu i Hercegovinu. Po napadu na Kozarac biva ranjen prilikom izlaska iz džamije, a po okupaciji agresorskih snaga zatvoren u logorima Keraterm, zatim Omarskoj i na kraju u Trnopolju.

Nakon izlaska iz logora dolazi u Zagreb gdje u Španskom naselju službuje kao imam tamošnjim muhadžirima. Po okončanju rata u BiH, vraća se prvo u Lušci Palanku (područje Sanskog Mosta) gdje službuje kao imam do mogućnosti povratka u Kozarac. 1999. godine se vraća u svojuobnovljenu porodičnu kuću u Kozarcu, kao prvi povratnik i imam na ovom području. Aktivno učestvuje u obnovi Kozarca, cjelokupne vakufske imovine i oživljavanju rada Medžlisa Islamske zajednice Kozarac. 2005. godine odlazi u penziju.

Molimo Uzvišenog Allaha da se čestitom Abaz-ef. smiluje i nastani ga u džennet, a njegovoj porodici i svima koji su ožalošćeni njegovim preseljenjem saburi-džemil!

 

Doticni Ramo Besic je reko istinu. Barem ja uvijek zeljno ocekujem cetvrtak, bas iz ovog razloga. Da bi vidio ove lijepe slike iz naseg prekrasnog Kozarca, i da procitam koji haber. Moze to biti i sitnica, mozda slika ukalamljene vocke, da meni vec bude toplo oko srca. Hvala puno za ovaj trud, na slikama i haberu i samo dalje tako.

Četvrtak