Izdvajamo

Dana, 02. 04. 2019. godine Medžlis IZ Kozarac organizovao je poslije podne namaza u Mutničkoj džamiji program povodom obilježavanja lejletul – mi'radža i dana vakifa.

Nakon proučenog ašereta od strane hfz. Muharem-ef. Šeperovića, u svom uvodnom obraćanju Jasmin-ef. Glamočanin je između ostalog ukazao na važnost ova dva događaja, ističući s jedne strane počast koju je dobio Muhammed a.s. od strane Allaha dž.š. a to je noćno putovanje Muhammeda a.s. u nebeska prostranstva, u kojima mu je propisan vjerski obred – namaz. Sa druge strane, ukazao je na činjenicu da je na ovaj dan 1531. godine najpoznatiji vakif BiH, Gazi Husrev-beg uvakufio Gazi Husrev-begovu džamiju, medresu, na stotine dućana te na taj način darovao veliku blagodat muslimanima BiH, te se iz tog razloga ovaj dan u Islamskoj zajednici obilježava kao dan vakifa.

Poslije uvodnih riječi, prisutnima se prigodnim predavanjem obratio Ajdin-ef. Hrnić, koji je ukazao na važnost putovanja Muhammeda a.s. u nebeska prostranstva, šta je na tom putovanju Poslanik a.s. vidio, kao i na pouke i poruke koje trebamo kao muslimani da uzmemo iz ove mubarek noći.

U nastavku, svi kozarački imami uzeli su učešća u programu kroz učenje mevluda i ilahija, a po završetku programa, povodom proučene hatme od strane svih kozaračkih imama, poklonjena je hatmena dova svim kozaračkim vakifima, koju je proučio Sakib-ef. Džaferović.

Tekst i foto: Jasmin Glamočanin i Nijaz-Caja Huremović


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.