Izdvajamo

U džematu Gornji Jakupovići, Medžlis Kozarac jučer, 27.jula 2019,  je u prisustvu brojnih vjernika, džematlija ovog naselja koje broji oko 50 tak domaćinstava, ali i onih koji su stigli iz svih džemata Medžlisa Kozarac i Prijedor, otvorena novoizgrađena džamija. Po riječima Muhe Jakupovića-Harkana, predsjednika građevinskog Odbora za izgradnju džamije, njena gradnja je počela s prvim povratkom 2002 godine.

Zajedno s obnovom kuća te 2002 godine počeli su graditi džamiju na mjestu one 92. godine porušene džamije od koje su bili ostali samo zidovi. Ovo je veliki događaj za ovaj džemat i cijeli Kozarac.

U gradnju džamije u džematu Gornji Jakupovići utrošeno je puno novca. U 17 godina obnove sredstava su donirale isključivo džematlije, oni koji danas žive ovdje, mještani Gornjih Jakupovića širom svijeta, a i raja iz drugih džemata, pa i drugih mjesta u BiH.

Veliku čast da otključa džamiju dobio je Irfan Jakupović i njegova supruga Mina, džematlije džemata Gornji Jakupovići, koji trenutno s porodicom borave u Švicarskoj. Na svečani otvor džamije došli su u društvu svoje porodice.

- Ovo je za mene zaista poseban trenutak. Trenutak za pamćenje. Imam jaku tremu ali i to prođe – Irfan.

Hadži Dedo Jakupović, mutevelija u Džematu Gornji Jakupovići, od uzbuđenja nije mogao da priča. Suze u očima govorile su sve.

 

Zijad Jakupović jedan od najzaslužnih džematlija, a koji živi u Čikagu, došao je kući iz Amerike da bi prisustvovao svečanosti otvaranje džamije. Kroz suze radosnice kratko progovara, "Sretan sam i zadovoljan, sve se dobro završilo".

Inače otvoru džamije u Gornjim Jakupovićima pored lokalnih imamam Medžlisa IZ Kozarac na čelu s glavnim imamom Hafizom Amirom ef. Mahićem, prisustvovali su izaslanik reisu-l-uleme, Dženan Handžić, direktor medrese Osman ef. Redžović u Visokom, izaslanik Bihaćkog muftijstva Hasan ef.Makić i Glavni imam Medžlisa Prijedor Husein ef Velić.

Nijaz-Caja Huremović

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović