Razglednica Kozarca iz austorugarskog perioda

Autor: Amir Mahić

U Austrougaskoj monarhiji

Austrougarska okupacija u Bosni je zatekla postojanje jednog broja vakufa na području Kozarca. Međutim, evidentno je da se broj vakufa nastavio umnožavati i u vremenu koje je obilježila austougarska okupacija. O tome nam ponajbolje svjedoče za sada dostupne vakufname, kao i sudski ugovori i izvodi iz tadašnjeg grunta.

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci se nalazi pet vakufnama sa područja Kozarca koje datiraju iz 1885. godine. Ove vakufname svjedoče o novim vakufskim dobrima uspostavljenim za potrebe džamija u: Brđanima, Kevljanima, Kozaruši, Mutniku i Trnjanima.[1]

Prijepis vakufname džamije u Kevljanima iz 1885.

Po osnovu sudskih zabilješki koje su nastale od 1896. do 1910. godine evidentirano je sedamnaest ugovora po osnovu kojih su kozaračke džematlije uvakufile 208.071,2 m2 zemljišta za potrebe već postojećih vakufa.

Izvod iz grunta koji datira iz 1911. godine dokazuje da su na području Kozarca postojala 23 zasebna vakufa. Isti podaci ukazuju na postojanje jedanaest džamija i 14 mesdžida. Jedanaesta džamija, koja se pojavljuje u ovom periodu, je džamija u džematu Hrnići. Ona je najvjerovatnije nastala između popisa 1895., u kojem nije zabilježena i 1911. godine u kojoj je gruntovno uknjižen njen vakuf i objekat.[2] Novi mesdžidi i njihovi vakufi koji se pojavljuju u ovom periodu su nastali u Crnićima, Suhom Brodu i Mahmuljinima. Prema gruntovnici iz 1911. godine kozarački vakufi su u svom posjedu imali 1.214.906 m2 zemljišta[3] na kojima je bilo 54 objekta za različite namjene.

Izvadak gruntovnice iz 1911.

Veoma značajne podatke o stanju vakufa na području Kozarca nudi i popis samostalnih vakufa iz 1913. godine. Prethodno iznesene podatke po osnovu grunta iz 1911. godine potvrđuje i navedeni popis s tim što u njemu nedostaje vakuf mesdžida Sivci, koji je najvjerovatnije ispušten zbog neke tehničke greške jer njegovo kontinuirano postojanje nije uopće upitno. Po osnovu ovog popisa saznajemo da je godišnji prihod od kozaračkih vakufa bio 4.439 kruna. Najveći prihod kozarački vakufi su imali po osnovu murabehe (2.675 kruna), a zatim po osnovu iznajmljivanja zemljišnih parcela (1.467 kruna). Najmanji prihod dolazio je od kirije za poslovne prostore jer su samo dva džemata, Kamičani i Kozaruša, imali ovakve vakufe i po osnovu njih ostvarivali prihod u naznačenoj godini. Najveći ukupni prihod od vakufske imovine je imao džemat Kamičani (766 kruna), a zatim Gradska džamija (522 krune). Najznačajniji prihod po osnovu murabehe je imao vakuf Mutničke džamije (405 kruna), a Kamičke džamije po osnovu zakupnine zemljišta (300 kruna) i kirije (90 kruna). Jedanaest kozarčkih vakufa je imalo suficit tako da je zabilježen ukupni godišnji višak od 347 kruna.[4] Navedeni višci su vjerovatno nastali zbog domaćinskog odnosa mutevelija tih vakufa jer se ukupni prihodi koje su ostvarivali na godišnjoj osnovi ne mogu smatrati izuzetno velikim. Evidentno je da su tadašnji vakufski prihodi samo održavali postojeće stanje i da nisu bili u snazi da značajnije unaprijede stanje vakufa.

Najveće zemljišne posjede u austrougarskom periodu su uvakufili:

-Mujo Blažević, površine 67.576 m2, koji je 30. augusta 1909. godine za potrebe džamije u Deri poklonio dio kmetskog selišta kojeg su naseljavali članovi porodice Vidović,[5] te

-Mumin Sivac, koji je, također, za džamiju u Deri 13. marta 1901. godine uvakufio zemljišne površine od 37.100 m2.[6]

 Gruntovnica o vakufskom posjedu kmetišta Vidovići

U Kraljevini Jugoslaviji i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Tokom perioda u kojem je Bosna i Hercegovina bila u sastavu Kraljevine Jugoslavije na području Kozarca je stanje u pogledu vakufskih posjeda skoro pa zadržalo stanje iz austrougarskog doba s tima da je agrarna reforma koja je obuhvatila oduzimanje kmetovskih selišta doprinijela uzurpaciji jednog dijela vakufske zemlje koji je pripadao džamiji u Deri, to su prije ostalih bili vakufi prethodno istaknutih vakifa Blažević Muje i Sivac Mumina. Ukupna površina koja je prema popisu vakufa evidentirana 1938. godine[7] u Kozarcu iznosi 1.107.857 m2, što je za 107.049 m2 manje nego što je u gruntovnici bilo evidentirano 1911. godine. Isto tako i broj registriranih objekata se u naznačenoj evidenciji smanjio tako da ona ukazuje na njih 48, što je za četiri manje od onoga u 1911. godini. Pretpostavljamo da su neki objekti bili prepušteni zubu vremena, te da su usljed nemogućnosti vakufa i stanovništva da ih obnavljaju nestali u toku ovih 27 godina. Zbog toga smatramo da su u ovom periodu uglavnom samo sanirani postojeći vakufski objekti, dok su dodatni bili rijetki, a tome je doprinijelo višedecenijsko osiromašavanje Bošnjaka. Ipak, i u takvim otežanim uslovima ostalo je zabilježeno da su džematlije mesdžida Mujkanovići i Crnići ujedinjenim snagama izgradili novu džamiju,[8] tako da je Kozarac od 1936. godine imao 12 džamija. U istom periodu formiran je novi vakuf na Poljani, te je i ovdje izgrađen novi mesdžid. Isti je nastao zbog vjerskih potreba većeg broja muslimana koji su s ciljem očuvanja svojih zemljišnih posjeda bili prinuđeni da nasele ondašnje planinske visoravni na Kozari.

U ovom vremenu došlo je do uvakufljenja jednog manjeg broja posjeda. Tako je ugledni kozarački trgovac Bahrija Hadžiosmanagić[9] uvakufio 14.705 m2 veoma kvalitetnog zemljišta koje se nalazi u neposrednoj blizini kozaračke čaršije i graniči sa vakufskom parcelom šehidskog turbeta iz 1713. godine. Prihod od ovog zemljišta je namijenio za platu mujezina Gradske džamije. Pored njega, u korist vakufa istoimene džamije svoje nekretnine uvakufio je i Smail-ef. Karabašić.[10] On je vakufu darovao porodičnu kuću u centru Kozarca sa okućnicom (današnja zgrada medžlisa), te džamiji džemata Brđani zemljišni posjed od 3460 m2. Osim prethodnih vakifa značajne zemljišne posjede su uvakufili Latif Pidić i hadži Husein Gutić za potrebe džamije u Kamičanima. Latif je uvakufio 18.800 m2 kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta u zaseoku Menkovići, dok je h. Husein uvakufio 6.795 m2 veoma atraktivnog zemljišta u neposrednoj blizini džamije.[11]

Tokom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) stanje vakufa je ostalo nepromijenjeno u odnosu na ono što je ovaj državno-pravni sistem zatekao na ovom području.

Bilješke:

[1] Zejnil Felić, „Popis vakufnama iz Bosne i Hercegovine koje se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci“, Anali Gazi Husrev-Begove biblioteke, GHBB, knjiga V-VI, Sarajevo, str. 267.

[2] Gruntovni uložak 368, izvadak br. 997/10., od 4. aprila 1911. godine.

[3] Ovaj zbir je nastao po osnovu podataka gruntovnice iz 1911. godine sa jedinim izuzetkom koji se odnosi na vakuf Omer-paše Latasa za koji smo već naznačili da se u narednim vremenima vodio pod izmijenjenim podacima o površini.

[4] Vidi: Samostalni vakufi, Štamparija „Naroda“, Sarajevo, 1913., str. 190-200.

[5] Gruntovni uložak 908, izvadak br. 1625/09., od 1. maja 1911. godine.

[6] Gruntovni uložak 1738, izvadak br. 1685/10., od 1. maja 1911. godine.

[7] Podaci koje posjeduje Vakufska direkcija u Sarajevu.

[8] T. Hadžić, Džamije i džemati Kozarca, str. 94-95.

[9] Isto, str. 53.

[10] Po osnovu pismeno zabilježenog svjedočanstva bližeg vakifovog srodnika Mustafe Mahića (r. 1926.). Zabilježeno u Kamičanima, 20. 08. 2002. godine.

[11] Informacije o vakifu Latifu Pidiću preuzeti od sina hadži Ahmeta, 17. 12. 2015. godine. Za h. Huseina Gutića podaci uzeti od bližih srodnika, hadži Šefika Gutića i hadži Šerifa Jakupovića, 15. 01. 2016.

Dijelovi rada: “Kozarački vakufi: nekad i sad”, objavljen u zborniku radova:Vakufi u Bosni i Hercegovini; zbornik radova; Vakufi na području Bihaćkog muftijstva, El-Kalem, god. 5, br. 5., Sarajevo, 2017., str. 183-205.

medzliskozarac.ba