Izdvajamo

 

Održana je promocija knjige MEHMED I MARIA autorice Admira Fazlić u prostorijama Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Republike Hrvatske (UBBDRH), Nova cesta 4, Zagreb.
Knjiga govori o posveti ljubavi sa Kozare i Mehmedovoj crkvi.
MEHMEDOVA CRKVA je mala katolička crkva u Kozarcu. Iako je službeni naziv Crkva Blažene Djevice Marije, lokalno stanovništvo je naziva “Mehmedova crkva” po istinitom događaju vezanim uz njenu gradnju i postojanje.

Priča koja prati ovu crkvu poznata je kao legenda o zabranjenoj ljubavi:
Krajem 19. i početkom 20. vijeka u Kozarcu je postojala prva savremena pilana u vlasništvu austrijskog industrijalca Karla Šmucera, čija se ćerka, Maria Šmucer zaljubila u Mehmeda Kulašića, radnika u pilani.
Kraj njihove ne podržane i ne prihvaćene ljubavi je tragičan - Maria je poslana nazad u Austriju, a Mehmed je ostao u Kozarcu u tuzi.
Da se “iskupi”, Mariin otac Karl podiže kapelicu (oko 1902.) i potom malu crkvu (oko 1903.).
Mještani su crkvu nazvali Mehmedova crkva – po Mehmedu, i tako ostalo kao lokalni naziv.
Crkva je bila srušena tokom agresije Srbije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992-1995, ali je obnovljena i otvorena 2011. uz zajedničku pomoć mještana svih vjerskih pripadnosti i potomaka Šmucerove porodice.

Legenda o ljubavi dvoje mladih Marie i Mehmeda i danas živi, jer Mehmedovu crkvu posjećuju zaljubljeni parovi pa se brdo često naziva “brdo ljubavi“.
Sama crkva i priča oko nje posmatraju se kao simboli zajedništva i lokalne kulture svih Bosanaca ma koje vjere bili.
Crkva se nalazi kod Kozarca (općina Prijedor), Republika Bosna i Hercegovina, uz ulaz u Nacionalni park Kozara, na brežuljku s pogledom na okolnu prirodu.
Članice Ansambl Bosana, su pripremile i fine bosanske specijalitete za opušteno druženje nakon promocije.
Knjigu Mehmed i Marija možete nabaviti po popularnoj cijeni kod autorice Admira Fazlic

FB:Enisa Majer

- U temeljima RS-a nisu, kako to patrijarh srpski kaže, ali i skoro svi političari iz RS-a, kosti najboljih srpskih sinova. U temeljima RS-a su kosti moga petnaestogodišnjeg brata, moga oca, dida, nane, kosti još 102 djece, a u tim temeljima sam mogao biti i ja koji sam, eto, uspio preživjeti i tri prijedorska logora i živi štiti i još mnogo toga - ističe Duratović.