Danas je u Prijedoru, u organizaciji Bosanskohercegovačkog foruma za kulturno-društvene djelatnosti prijedorske regije, u okviru Dana bosanskohercegovačke kulture i umjetnosti, održan okrugli sto na temu „Bosanskohercegovački kulturni identitet u savremenom multipolarnom svijetu“. Učesnici na okruglom stolu su bili: prof. dr. Rusmir Mahmutćehajić, prof. dr. Mirsad Kunić, prof. dr. Nerzuk Ćurak, mr. sc. Amel Suljić.
Okrugli sto okupio je stručnjake i kulturne radnike kako bi raspravili značaj očuvanja bosanskohercegovačkog identiteta u vremenu globalnih političkih i kulturnih tokova, te utjecaj obrazovanja, nauke i umjetnosti na jačanje svjesnosti o kulturnim vrijednostima među mladima. Poseban fokus bio je na slojevitosti i historijskom prožimanju identiteta, integrirajućim faktorima kao što su ilirsko i antifašističko naslijeđe, te važnosti kritičkog sagledavanja prošlosti i otvorenosti prema različitostima.
Rusmir Mahmutćehajić, bosanskohercegovački pisac, političar i akademik, istakao je da u odnosu na savremene svjetske prilike nema razloga za strah, tvrdeći kako je bosanskohercegovačko društvo i njegovi ljudi kroz historiju su prolazili kroz teška iskušenja, ali su uvijek istrajavali u svojim idealima.
“Bosanskohercegovački ideal „jednostavan i uzvišen – živjeti sretno, živjeti sigurno i njegovati etiku odgovornosti i zajedništva“, kaže Muratćehajić i dodaje: “Bosna i Hercegovina sa svojom filozofskom i teološkom tradicijom predstavlja jedan od najznačajnijih primjera evropskog duhovnog iskustva i unutar bosanskohercegovačkog društva nikada nije izrasla ideja potpunog isključivanja drugog i drugačijeg kao trajnog principa opstanka“.
Mahmutćehajić također upozorava da su najveće prijetnje kontinuitetu bosanskohercegovačke tradicije ideologije 20. stoljeća – etnonacionalizam, totalitarizmi, nacizam i drugi isključivi obrasci koji su iza sebe ostavili nasilje, stradanja i duboke podjele. Kako ističe, „ako u javnom prostoru zagovaramo ideje koje nužno vode ka sukobima, mržnji i podjelama, tada govorimo ili iz neznanja ili bez osjećaja odgovornosti.”
Budući da obrazovanje i nauka predstavljaju neizostavan dio jačanja bosanskohercegovačkog identiteta među mladima, profesor dr. Rusmir Mahmutćehajić naglašava: „Temelj opstanka je obrazovanje. Društva ne opstaju bez jasnog ideala koji nas oblikuje kao ljude, koji uređuje naše zajedničko bivanje.“ Naglašava da je zadatak mladih da uče, razumiju, govore istinito i odgovorno, te da grade društvo u kojem razlike nisu prijetnja, nego bogatstvo.
Nerzuk Ćurak, doktor političkih nauka i redovni profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, ističe važnost umjetnosti i književnosti u oblikovanju i očuvanju bosanskohercegovačkog identiteta. „Iako nisam umjetnik niti naučnik, izuzetno cijenim i volim umjetnost. Svakodnevno čitam relevantnu književnost i pratim književnu produkciju“, rekao je Ćurak, dodajući da književnost predstavlja jedan od najmoćnijih instrumenata predstavljanja Bosne i Hercegovine svijetu.
Profesor podsjeća na primjer Avde Međedovića, čija djela pokazuju kako čak i mala zajednica može imati značajan doprinos u okviru usmene književnosti, koja je važna dimenzija svjetske kulture. „Na to trebamo biti ponosni, jer imamo niz izuzetnih pisaca čija se djela izučavaju na univerzitetima širom svijeta“, rekao je Ćurak.
Govoreći o ulozi kulturnih institucija, naglasio je izazov balansiranja između lokalnog identiteta i globalnih kulturnih trendova. „Misliti globalno, djelovati lokalno – to je ključ. Ljudi u globalnom svijetu prepoznaju kao najvrijednije autentične, lokalne priče. Kada umjetnik govori iz vlastitog kulturnog i životnog konteksta, to postaje univerzalno razumljivo. Upravo ta autentičnost omogućava da lokalno postane globalno“, zaključio je Ćurak.
Bosna i Hercegovina kroz svoju historiju pokazuje kako su interakcija i prožimanje različitih naroda i religija temelj njenog identiteta. O tome je na okruglom stolu govorio Amel Suljić, magistar bosanskog jezika i književnosti, ističući da ne možemo govoriti o potpuno odvojenim, zatvorenim identitetima.
Prema njegovim riječima, Bosna i Hercegovina ima svoj kulturni identitet, ali istovremeno snažno povezuje lokalno s globalnim kulturnim tokovima. Primjer za to je stvaralaštvo Meše Selimovića, koje je duboko ukorijenjeno u bosanskohercegovački ambijent, a povezuje se i s egzistencijalističkom filozofijom 20. stoljeća. „Lokalno i univerzalno nisu suprotstavljeni – oni se prožimaju“, naglasio je Suljić.
On upozorava na opasnost ideoloških matrica i stereotipa o „nama“ i „drugima“, te poručuje da je važnije fokusirati se na ono što nas povezuje. Među takvim integrirajućim faktorima istaknuo je ilirsko naslijeđe, duboko ukorijenjeno u kulturi BiH, ali često potisnuto zbog podjela. Mnogi običaji i vjerovanja – poput kucanja u drvo ili rituala četrdeset dana nakon smrti – imaju korijene u starijim predkršćanskim i predislamskim tradicijama, a kasnije su se uklopili u islamske, katoličke i pravoslavne prakse.
Suljić podsjeća i na značaj antifašističkog naslijeđa, koje je civilizacijska, a ne ideološka vrijednost. „Antifašizam je dio evropske i svjetske borbe za slobodu i dostojanstvo čovjeka“, rekao je.
Naglasio je i da patriotizam ne znači nekritički glorificirati prošlost, već uključuje sposobnost kritičkog sagledavanja društva. Kroz književnost, djela pisaca poput Derviša Sušića propituju društvene mitove i kulturne obrasce, što, kako kaže Suljić, nije negacija domovine već njen pokušaj ozdravljenja.
„Način na koji gledamo drugog govori o nama samima. Ako drugog stalno predstavljamo kao prijetnju, zapravo govorimo o vlastitim strahovima i slabostima“, kazao je Suljić, ističući važnost otvorenosti i kritičkog mišljenja, posebno kod mladih.
Zaključio je da identitet Bosne i Hercegovine nije monolitan niti isključiv. „On je slojevit, historijski prožet i kulturno bogat. Upravo u toj složenosti leži njegova snaga“, poručio je Suljić.
studio-din.ba
