Izdvajamo

Roditelji i članovi porodica ubijene djece Prijedora jesu da spomenik u Prijedoru, čije je postavljanje predložio gradonačelnik Milenko Đaković, nosi ime "20. vijeka", ali traže da se na njemu ispišu imena 102 ubijene djece Prijedora tokom proteklog rata i starosna dob kada su ubijena.

 To je za Faktor rekao Fikret Bačić, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece Prijedora. Dodaje kako će mišljenje roditelja o spomeniku dostaviti gradonačelniku do kraja sedmice.

Podsjećamo, Bačić se 4. juna sastao sa Đakovićem, gdje je iznio prijedlog roditelja, za čiju realizaciju se bore već četiri godine, da se u Prijedoru podigne spomenik ubijenoj djeci. Đakovićev prijedlog je bio podizanje spomenika svoj djeci stradaloj od Prvog svjetskog rata do danas, bez imena i prezimena, samo da se zove "20. vijeka".

- U petak smo mi roditelji održali sastanak, a prethodno sam dobio i mišljenja roditelja, članova porodica ubijene djece koji žive po svijetu. Mi ne odustajemo od svoje prvobitne zamisli. Nemamo ništa protiv kompleksa spomenika "20. vijeka", međutim, mi tražimo da za minuli rat stoje imena i prezimena ubijene djece i godine starosti u momentu kada su ubijena. To je naš stav i od toga nećemo odustati. Nastojat ću u toku ove sedmice uputiti pismeni odgovor, mišljenje roditelja sa sastanka koji smo imali gradonačelniku Prijedora Milenku Đakoviću i tražiti kod njega prijem, kako bismo vidjeli i njegovo mišljenje - rekao nam je Bačić.

Odvođenjem u logore, masovnim egzekucijama i drugim zločinima u Prijedoru je u protekloj agresiji ubijeno 3.176 Bošnjaka i Hrvata, među kojima je 102 djece. Najmlađe dijete je imalo tri mjeseca a najstarije 17 godina.

Fikretu Bačiću su u junu 1992. godine u prijedorskom naselju Zecovi ubijeni djeca, žena, brat, bratova djeca, majka, snahe, amidže, amidžići. Do danas traga za njih 29-ero.

Izvor: Faktor

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic