Izdvajamo

Dvadesetrogodišnja Krstina Bojić iz sela Tomašica, nadomak Prijedora, nakon završenog Poljoprivrednog fakulteta oformila stado alpskih koza. Na porodičnom imanju primjenjuje u praksi sve što je naučila tokom studija

PRIJEDOR (AA) – Krstina Bojić (23) jedna je od rijetkih djevojaka koje su odlučile ne napuštati rodni kraj i selo, nego se odvažila da znanje koje je stekla na Poljoprivrednom fakultetu, gdje je stekla zvanje diplomiranog inženjera poljoprivrede primjeni na porodičnom imanju.

Kupila je jednu kozu, a sada ima stado od 18 alpskih koza. Proizvodi sir i surutku, a prodaje i kozije mlijeko.

U razgovoru za Anadolu Agency (AA) kaže da je velika potražnja za ovim proizvodima, te da se nada da će već idućeg ljeta njeno stado brojati oko 40 koza.

- Fakultet završila u oktobru prošle godine-

Završila je smijer animalna proizvodnja, a kaže da je na drugoj godini studija imala predmet ovčarstvo i kozarstvo. Bila je veoma zainteresovana ua ovu oblast, pa je stoga već tada odlučila da kupi jednu alpsku kozu i započne uzgoj.

"Trenutno ih imam 18, uveliko radim na proširenju farme, jer želim da to bude ozbiljna farma sa mnogo većim kapacitetima, a time će se povećati prodaja, prerada i proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda. Uzgajam alpske koze jer mi se ta rasa najviše dopala. Ima posebne karakteristike, otpornija je i mliječnija, a i dosta su živahnog temperamenta. Nakon prve, uzela sam još dvije i od tog početnog mini stada evo sad ih imam 18", kaže Krstina.

- Ženke se ostavljaju za priplod -

Krstina pojašnjava da sve ženke ostavlja za priplod, dok muške jariće prodaje. Kad je proširila stado počela je dobijati i veće količine mlijeka.

"U početku sam mlijeko dijelila komšijama i prijateljima, a onda sam počela istraživati i prikupljati recepture za pravljenje raznih sireva. Uporno sam vježbala i sada prodajem sir za kojeg svi kažu daje izvrstan. Ljudi su to prepoznali kao zdrav i kvalitetan proizvod, pa zato i jesu malo skuplji od kravljih proizvoda“, navodi Krstina.

-Otac joj podrška i desna ruka-

Krstina živi sa ocem, koji joj je pomogao kupiti prvu kozu, a pomogne joj i oko radova u štali. Ipak, kaže da se raduje što je krenula u ovaj posao, te ističe da alpske koze nisu teške za uzgoj.

"Prije svega su im potrebni ljubav i pažnja. Ja na to tako gledam. Dobra higijena u prostoriji gdje borave i dobra ispaša. Na hranu obraćam puno pažnje, ona mora biti prirodna, jer koncetrat ne preferiram, a dnevno im dajem smješu žitarica dnevno po 100 grama po kozi. Inače, 99 posto udjela je prirodna ispaša tokom čitavog perioda vegetacije, odnosno od proljeća do zime, a zimi se hrane sijenom, koje mi proizvedemo na našim njivama. Koze su inače jako vesele, a ako im pružite najbolje biće i zdrave i mliječne“, kaže Krstina.

-Želi ostati na selu-

Krstina je jedna od rijetkih koja svoju budućnost, poput mnogih njenih vršnjaka ne vidi u inostranstvu.

"Za sada sebe vidim jedino ovdje. Kada farmu proširim, tada očekujem i neke ozbiljnije prihode, jer ovdje se može od toga i živjeti i opstati. Ako se trudite i ako ste uporni, možete zaraditi pristojnu platu. Sa voljom i ljubavlju se sve može, jer je bitno da to što radite i volite. Prednost je kada imate svoju zemlju, a sela su nam nažalost sve više prazna i zapuštena, stari umiru, mladi odlaze, pa je meni dodatno i to bio motiv da ostanem i na neki način da doprinesem i zdravijem životu mojih sugrađana“, ističe Krstina.

Premda je tražila posao u struci u brojnim preduzećima i ustanovama Krstina ga nije našla. Stoga je odlučila da započne sama posao i pokaže i sebi i drugima da je sve moguće kad se voli i želi i kad se pred sebe postavi pravi cilj.

Napominje da se alpske koze brzo razmožavaju jer u prosjeku ojari po troje, a nekad i četvoro jarića. U uzrastu od godinu dana koza se jari, tada nastaje laktacija i od nje se dobija i mlijeko.

Jare se jednom godišnje i to u proljeće, a od jedne koze dobije u prosjeku oko 2,5 litre mlijeka dnevno, jer je stado još uvijek mlado.


(AA)

Čitanje knjiga oplemenjuje razum, donosi mnoge pouke i vrijedne savjete i čovjeka osvjetljava mudrošću. Čovjek koji mnogo čita knjige lijepo i elokventno govori, zna usrećiti druge, utješiti ih, dati valjan savjet. Druženje s takvim čovjekom bolje je od svakog sijela, ono je slasno za svaki um i dušu. Mudrost koju on prenosi poput je bilja koje svoj plod daje uvijek.