Izdvajamo

Učenici bosanskohercegovačkih dopunskih škola nisu samo učenici, oni su djeca sa dva identiteta; bosanskohercegovačkim i britanskim. Druga su generacija bosanaca i hercegovacarođenih na Ostrvu od roditelja koji su spletom okolnosti tokom rata devedesetih godina u Bosni I Hercegovini, došli u Veliku Britaniju u potrazi za spasom i boljim životom.


U sklopu bh.dopunske nastave uče kako očuvati maternji jezik I kulturu njihovih predaka.Čudna je duša ta naše djece.Toliko krhka, a toliko snažna.Zaplaču nad sitnicom, ali snažni da izdrže sve nevolje koje ih snađu. Sa tim duhom I snagom pojavili su se I dokazali na Danu Škola u Derbiju. Od malena uče da budu odgovorni pojedinci, gospodari svoje budućnosti I uzorni građani svijeta.


Upravo na Danu Škola, naša djeca polako otkrivaju svoje talente u slikanju, književnosti, muzici I sportu. Ovog dana, svoju kreativnost pokazali su mnogi, no ovom prilikom izdvojit ćemo AmiluDergić, DženituSalkić, Melinu Saračević Hujić I Ćazima Bolića.


Amila Dergić je osvojila prvo mjesto u likovnim radovima na 21. Susretu Bosanskohercegovačkih Dopunskih Škola u Derbiju. Ima 10 godina i ona je djevojčica koja voli društvo i uživa u pohađanju bh.dopunske škole. Porijeklom je iz Kozarca, te voli ići u Bosnu svake godine. Upravo dok je boravila u BiH,dobila je inspiraciju da uradi likovni rad za kojeg je osvojila 1.mjesto. Uživala je u pripremama likovnog rada „Moja Bosna“ i često priča o svojoj nagradi. Svi je znaju kao pažljivu,zanimljivu i uvijek je spremna pomoći drugima.

Dženita Salkić je osvojila drugo mjesto u likovnim radovima.Trenutno pohađa 7.razred u Murray Park School u Derbiju. Svake sedmice redovno ide u bosanskohercegovačku dopunsku školu te je aktivan član folklorne grupe od svojih 5 godina. Dobra je sestra svom mlađem bratu Adanu.Oni koji poznaju Dženitu, znaju je kao vrlo odgovornu I ljubaznu djevojčicu. Lako sklopi prijateljstva, uživa u nastupima pred publikom. Od ranih godina njeni najbliži su primijetili kreativnost I ljubav prema plesu. Voli da kreira razne stvari,najviše koristeći lego kocke.

Melina Saračević Hujić je osvojila treće mjesto u likovnim radovima. Melina je rođena 7.Jula 2010. U Koventriju gdje raste i pohađa školu. Melina je vrlo aktivna I pametna djevojčica koja uvijek pored igranja I druženja sa prijateljima odvoji vrijeme za učenje, nova zanimanja I hobije. Tako je počela da crta I piše o onom što vidi u školi I na TV. Svoje slobodno vrijeme je odvojila za plivanje, gimnastiku I ples, a svaku subotu je rezervisala za bh.dopunskuškolu. Zadnje tri godine na susretima Bosanskih Škola uvijek donese medalju kući za likovne radove, jednom je dobila prvo mjesto, a dva puta je dobila treće mjesto. Voli da provede dosta vremena sa svojom braćom malim Dinom I velikim bratom Amirom, a I sa svoja dva psa, koje jako voli. Uživa u parku da ih izvede I igra sa njima. Najviše voli da ide u kupovinu sa svojom nanom koju jako voli I uvijek je jako lijepo sluša.

To je djevojčica koja voli da pomogne svima donijeti vode, pripremiti sto za ručak, pomoći bratu sa zadaćom, ne ostavlja prijatelje iza sebe I tako unedogled.

Melina je veliki-mali borac, nikad se ne predaje I uvijek voli da završi što počne.


Ćazim Bolić je osvojio pehar za najtalentovanijeg fudbalera. Ima 7 godina, i jedan je od najmlađih igrača u fudbalskom timu “Glades” u kojem igra. Poznat je po svom osmijehu. Njegov trener Gladesa često kaže da svoje igrače upravo zbuni svojim osmijehom. Najviše voli igrati fudbal, a u školi voli matematiku. Oni koji ga znaju, opisuju ga kao divnog dječaka koji izaziva samo pozitivne vibracije.

Ne sumnjamo da će jednog dana zaigrati i u većim fudbalskim utakmicama, te da će biti poznat kao fudbaler sa šarmantnim osmijehom.

 

Bosnia UK Network


Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.