Izdvajamo

 

Humanitarna organizacija Kozarac (HOK) neumorno nastavlja sa akcijama. Zadnjih par mjeseci postala je poznata u našem karju, kao i kod naše raje koji žive negdje u drugim državama. Neumorni su, puni elana i želje da pomognu svom Kozarcu. Svakim danom postaju brojniji i svakim danom pomažu nekog ko živi ovdje u našem kraju. Ova organizacija je osnovana prošle godine sa ciljem da pomaže sugrađanima pet mjesnih zajednica na području stare opštine Kozarac. Počeli su sa radom prije par mjeseca a odradili, iznenađujuće puno akcija.

Samo u zadnjih mjesec dana oni su našim sugrađanima kupili 430 pilića, a uz piliće hranu koja je potrebna, sve za 9 porodica, zatim 17 redovnih namjenskih paketa, te 23 Ramazanska paketa, samohranim roditeljima, bolesnim i našim starim majkama.
Danas smo kupili kravu Nedžibu-Neđi Huskiću ratnom vojnom invalidu, sedmeročlana porodica, zatim 12 ovaca i 4 jagnjadi za Amira Javora peteročlana porodica i na kraju jedan trimer (laksarica) za Admira Jakupovića sin od rahmetli Rajkuša i Snježane.
Krava, ovce i trimer su koštali oko 5500 KM.
Velike pohvale Humanitarnoj organizaciji Kozarac i poziv kozarčanima cijelog svijeta, da se učlane u ovu organizaciju.

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.