Izdvajamo

 

Iz štampe je prije mjesec dana izašla prva knjiga Kozarčanka Mirsada Simchen-Kahrimanović naziva „Lauf, Mädchen, Lauf!“ ("Bježi, djevojko, trči")

Konačno je vrijeme!!!!Danas sam plakala! Ne mogu da sama vjerujem, ali dobila sam vjest od izdavačke kuće, da se moja knjiga „Lauf, Mädchen, Lauf!“ sada može svugdje unaprijed naručiti. Naziv "Djevojčica iz koncentracionog logora Trnopolje" preimenovan je u "Bježi, djevojko, trči". Nakon što sam uložila toliko rada, vremena i ljubavi, drago mi je što konačno mogu pokazati ovu knjigu svijetu. Ono što vidite ovdje nije samo knjiga, već i veliki dio mene i mog putovanja.
Nije samo moja priča, nego naša priča i istina.

Mirsada Simchen-Kahrimanović rođena je 1979. godine u Kozaruši kod Prijedora u Bosni i Hercegovini. Sa 13 godina izbio je rat u Jugoslaviji, njen otac je ubijen, a ona je zatvorena u srpski logor. Uspjela je pobjeći u Njemačku, gdje nakon teškog početka sada radi kao menadžer u DEKRI. Uz izuzetan i veliki angažman, ona radi na tome da, s jedne strane, ovaj rat, koji iznenađujuće igra malu ulogu u nastavnim planovima i programima i pažnji javnosti (iako beskonačan broj izbjeglica iz ovog rata živi u Njemačkoj), pokrene svijest javnosti Nijemaca. A s druge strane, veoma je posvećena toleranciji između religija i etničkih grupa.

"Trči, trči, trči!", Riječi mi i danas vrte u glavi. Pratili su me cijeli život i određivali tempo moje svakodnevice.
"Bježite, trčite, trčite", dozivali su nas vojnici izvana dok su lupali šakama o prozor. Maleni izlazni otvor iz našeg bunkera za bijeg bio je otvoren i pobjegli smo iz svog skrovišta ravno u pakao: koncentracioni logor.

Prije svega, željela bih da se zahvalim SVIMA koji su odlučili da me podrže na mom putovanju. Mnogo mi znači što mogu da vam ispričam ovaj dio moje priče. Ovdje gore možete vidjeti prvi dio iz sadrzaja, mog najvećeg projekta - moje vlastite knjige.
Ovu knjigu posvećujem svima onima koji su morali da žrtvuju svoje živote u ovom okrutnom ratu, izgubili porodicu, prijatelje i morali da ostave svu svoju imovinu. Ali iznad svega, ovu knjigu posvećujem svom voljenom ocu Suadu Kahrimanovic kojeg smo izgubili u ratu. Preko očevog prezimena ostat ću zauvijek vezan za svoju domovinu.

Moj najveći cilj je da naše stradanje bude prepoznato u Evropi i da se praznina u obrazovanju zatvori. Bosanski rat jedva nalazi mjesto u istorijskim naukama u školama.

Knjigu možete naručiti putem interneta
https://www.wbg-wissenverbindet.de/shop/42421/lauf-maedchen-lauf

Knjiga sad se može već naručiti a 19.7.2022 šalje se svugdje od izdavačke kuće a na naš jezik će izdavačka kuća ILUM Sarajevo paralelno izdavati ali tačan datum mi nije trenutno poznat

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović