Izdvajamo

 

U proizvodnom pogonu “Kalcedonije” u Prijedoru, organizovan je Dan otvorenih vrata za sve one koji žele da se detaljnije upoznaju sa uslovima rada i poslovanjem ove italijanske kompanije. U planu je proširenje proizvodnje, zbog čega im je potreban veći broj radnika. Brojni građani iskoristili su priliku da obiđu pogon u Brezičanima. Razgledali su savremene mašine i prostor gdje se vrši pripremni dio te šivanje ženskih čarapa ovog poznatog italijanskog brenda. Radnici ističu da su zadovoljni uslovima rada i platom.

“Radim u ‘Kalcedoniji’ preko tri godine. Operater sam na TC-u, odnosno vršenju pripreme za šivaonu. Pravimo veliku količinu, da bi šivači mogli da šiju čarape. Zadovoljna sam platom, vikend nam je slobodan i imamo četiri kolektivna godišnja u godini dana”, rekla je Zorica Jojić.

Ruffoli Francesco, direktor “Kalcedonije” za BiH, rekao je da su organizovali Dan otvorenih vrata s ciljem prezentovanja firme i onoga čime se bave, ali i zbog zapošljavanja novih radnika.

 

 “Bavimo se šivanjem ženskih čarapa. Imamo dvije faze proizvodnje. Prva je u potpunosti automatizovana, a druga faza je završni proizvod, sašivene čarape koji dalje ide na obradu. Sirovina nam dolazi iz Italije i jedan dio iz Hrvatske. Cilj nam je da zaposlimo još radnika, koji su nam potrebni, a nudimo dobre uslove”, rekao je Ruffoli.

“Kalcedonia” u Prijedoru trenutno zapošljava 440 radnika, a potrebno im je još 200. U Bosni i Hercegovini imaju još tri proizvodna pogona: jedan u Novom Gradu i dva u Novoj Topoli. Ova italijanska kompanija raspolaže sa pet hiljada prodajnih objekata u 43 zemlje svijeta.

Tekst:Kozarski/ Foto i video Nijaz-Caja Huremović

 

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.