Izdvajamo

 

Bivši banjalučki odbornik i kandidat za potpredsjednika RS, Ivan Begić je doživio šok kada mu je saopšteno da njegovi lični dokumenti više ne postoje, čime je faktički izgubio status građanina države BiH

Begić ističe da su mu tu informaciju saopštili u CIPS-u, gdje je otišao danas kako bi zatražio potvrdu o prebivalištu koju je trebao da dostavi u Privredni sud Banjaluka.

– Bio sam u sudu zbog dopune djelatnosti za svoju firmu i rekli su mi da im dostavim potvrdu o prebivalištu. Kada sam otišao po potvrdu u CIPS službenica mi je saopštila da ne postojim. Bio sam neprijatno iznenađen. Rekao sam joj, kako ne postojim kad stojim ovdje pred vama, a ona mi je odgovorila da su mi svi dokumenti poništeni – kaže šokirani Begić.

On ističe da je tada saznao da je ostao bez lične karte, vozačke dozvole, pasoša i zdravstvene knjižice, što faktički znači da više ne postoji u BiH.

Na pitanje da li je u međuvremenu mijenjao adresu prebivališta, a da to nije prijavio u policiji, Begić ističe da nije i da je na istoj adresi prijavljen od 2016. godine otkako je doselio u Banjaluku.

On kaže da je angažovao advokata kako bi dobio zvanično objašnjenje zbog čega su mu dokumenti poništeni.

– Nije mi jasno na osnovu čega su mi poništili dokumente kada mi redovno na adresu na kojoj sam prijavljen stiže pošta, uključujući pozive za sud i kazne. Ove godine sam već imao četiri ročišta u sudu, a idućeg mjeseca imam tri ročišta. Kako me može naći poštar, tako me može naći i policija – ističe Begić.

On dodaje da je nedavno na istu adresu dobio i kaznu zbog prekoračenja brzine.

Begić pita na osnovu čega mu dostavljaju uredno kazne ako ne postoji u bazi podataka i ako nema dokumente.

Srpskainfo

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.