Izdvajamo

 

Sinoć je u organizaciji Bosanskog kulturnog centra u Prijedoru izvedena monodrama “Prodavnica budućnosti”
Tekst i režija: Vahid Duraković
Igra: Sanel Ugarak
Monodrama “Prodavnica budućnosti” prati sudbinu lika Mehice u poratnom periodu koji se kroz pokvaren društveni sistem bori da izgradi svoj životni prostor. Kao i Ahmet Šabo iz Selimovićeve “Tvrđave”, Mehica se nakon rata nalazi u bezizlaznoj situaciji i društvenom uređenju za kojeg se nije borio. U “Prodavnici budućnosti”, sve je povezano - i politika i ekonomija i ljubav… Ova monodrama nam na jednostavan način, fokusirajući se na ključne probleme našeg društva: kupovina izbornih glasova, nezakonite stranačke intervencije u rješavanju egzistencijalnih problema, dodjeljivanje donacija onima kojima to nije potrebno (i bogaćenje na osnovu njih), odlazak mladih u inostranstvo u potrazi za boljim životom, daje cjelovit prikaz i kritiku društveno-političke situacije.

Prodavnica budućnosti je ironijski prikaz lažnih političkih obećanja i suludih predizbornih skupova u kojima, iza “pozorišnih zavjesa” “cirkuske predstave”, dominira samo lični interes pojedinca i ideloške i vjerske floskule koje ne znače ništa.
Takav društveni sistem, na kraju, Mehicu dovodi do psihičkog sloma i razmišljanja da počini samoubostvo kao jedini izlaz, ne toliko zbog egzistencijalnih problema, već više zbog nepravednog i pokvarenog društvenog uređenja.
Monodrama ima jaku etičku i društvenu poruku potrebe za individualnim aktivitetom kako bismo stvorili bolji svijet. Ta etička i društvena angažiranost, koju monodrama ima, protkana je humorom, crnim humorom i ironijom.
Publika je u sali Kina “Kozara” u Prijedoru uživala u glumi Sanela Ugarka. Gromoglasni aplauz kojim je ovaj glumac ispraćen sa scene - potvrda je njegovog kvaliteta i dobrog etičkog nauma.

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.