Omaž književniku Ziji Dizdareviću (ubijenom u logoru Jasenovac 1942. g.), povodom obilježavanja 80. godišnjice stradanja logoraša koncentracionog logora Jasenovac.
Danas smo se, u okviru aktivnosti Kluba čitatelja, prisjetili književnika Zije Dizdarevića koji je ubijen u ustaškom koncentracionom logoru Jasenovac 1942. g., u 26. godini života, kao pripadnik ilegalnog partizanskog pokreta u Sarajevu.

Zija Dizdarević rođen je u Vitini kod Ljubuškog 18. februara 1916. godine, ali su njegovo djetinjstvo i mladost vezani za Fojnicu, gdje se njegova porodica preselila 1920.
Po završetku osnovne škole u Fojnici, 1926. godine upisao se na Nižu šerijatsku gimnaziju u Sarajevu i završio je 1930. Godinu dana kasnije pošao je u Učiteljsku školu u Sarajevu i završio je 1936. sa odličnim uspjehom. Kao srednjoškolac objavio je prve književne radove, učestvovao je u đačkim štrajkovima zbog čega je hapšen. Godine 1937. upisao se na studij pedagogije u Beogradu, gdje je objavljivao književne radove u brojnim listovima, ali je učestvovao i u političkom djelovanju bosanskih studenata u Beogradu i Zagrebu.

U prvoj godini Drugog svjetskog rata djelovao je kao ilegalac u Fojnici i Sarajevu. U proljeće 1942. uhapšen je u Sarajevu, dan prije odlaska u partizane, odveden u zloglasni ustaški logor Jasenovac i odmah ubijen.
Bio je veliki prijatelj s književnikom Brankom Ćopićem koji mu je i posvetio svoje kapitalno djelo - “Baštu sljezove boje”.
U pismu Branka Ćopića upućenom Ziji Dizdareviću, pored ostalog, Ćopić kaže:
Dragi moj Zijo. Znam da pišem pismo koje ne može stići svom adresantu, ali se tješim time da će ga pročitati bar onaj koji voli nas obojicu. Kasna je noć i meni se spava. U ovo gluho doba razgovara se samo sa s duhovima i uspomenama, a ja, evo, razmišljam o zlatnoj paučini i srebrnoj magli tvojih priča, i o strašnom kraju koji te je zadesio u logoru Jasenovac.

Pišem, dragi moj Zijo, a nisam siguran da i mene, jednom, ne čeka sličan kraj u ovome svijetu po kome još putuje kuga s kosom.
Ističući vrijednost književnosti koja nadjačava svako zlo, Ćopić kaže:
Neka, Zijo... Svak se brani svojim oružjem, a još uvijek nije iskovana sablja koja može sjeći naše mjesečine, nasmijane zore i tužne sutone.
Zijo Dizdarević je pisao pripovijetke koje su za temu imale opis kasabe u kojoj se miješa tradicija i jedan novi svijet koji dolazi te o otporu tradicije i novoga. Njegov svojevrsni talenat i pogled na svijet, koji je bio sličan Ćopićevom, ostavio je neizbrisivo mjesto u bosanskohercegovačkoj književnosti.

Prema većini relevantnih historijskih izvora, u koncentracionom logoru Jasenovac su stradali, u najvećem broju, Srbi, Jevreji, Romi, ali i pripadnici ostalih naroda koji su se priključili ili imali neke veze sa antifašističkom borbom, kao što je slučaj i sa Zijom Dizdarevićem. Prema jednom od izvora, u Jasenovcu su stradali: Srbi, Jevreji, Romi, Bošnjaci, Crnogorci, Slovenci, Česi, Slovaci, ali i Hrvati, koji su bili protivnici NDH, te pripadnici drugih nacionalnih manjina.

FB: BKC Prijedor