Izdvajamo

 

Vozeći se magistralnim putem prema Ključu, a zatim skretanjem prema Sanici, putnik prolazi kroz krajolik ispunjen netaknutom prirodom. Skrivena u zelenim brdima općine Ključ, rijeka Sanica je duga 22 kilometra pruža prizor kakav se rijetko viđa – pjenušavu, ledenu vodu koja s neslomljivom snagom izranja iz kamene pukotine, okružena šumama i stijenama koje pričaju priče stare stoljećima. Ovdje se dah usporava, a pogledi ne prestaju lutati; svaki korak otkriva novi komadić raja.

Na ulasku u Sanicu, u mirnom parku, stoji očuvan spomenik poginulim partizanima iz Drugog svjetskog rata – podsjetnik da ovaj narod ni jedna epoha nije poštedjela. Ipak, ljepota prirode i upornost mještana uvijek iznova vraćaju život ovom kraju.

Izvor rijeke Sanice, koja se svojim 22 kilometra dugim tokom ulijeva u Sanu, jedno je od onih mjesta koje ostavlja bez daha. Do njega vodi tek obnovljeni drveni most, namijenjen isključivo pješacima. Uz obalu rijeke, bogate ribom, puteljci vijugaju ispod golih stijena, sve do mjesta gdje se iz raspukle stijene, uz snažan huk i pjenu, rađa rijeka. Silina vode je tolika da je razgovor gotovo nemoguć.

Grupa turista iz Sarajeva, predvođena Edinom Koluhom iz Sanskog Mosta, stigla je direktno na ovu destinaciju da vidi ovu prirodnu čaroliju.

– Nemamo zvanične evidencije o posjetama, ali procjenjujem da izvor posjeti do 50 ljudi dnevno. Uglavnom dolaze iz Bosne i Hercegovine, a u posljednje vrijeme i iz Evropske unije, najviše Francuzi – kaže Koluh.

Dodaje da još ne postoji organizirani turistički program za obilazak izvora Sanice, iako bi to donijelo značajne prihode.

– S druge strane, možda je i dobro što nema masovnog turizma – priroda je ovdje još uvijek netaknuta – naglašava on.

Sanica prima vode Korčanice i Trebunj, a njezina okolina je spoj hladnih strmih stijena, gustih šuma i brzih voda.

– Krajina ima toliko prirodnih ljepota koje vrijedi doći vidjeti. Mi smo oduševljeni – kaže Amir iz Sarajeva, koji s prijateljima obilazi ovo područje.

Sanica je i domaćin tradicionalnog međunarodnog takmičenja u mušičarenju – Fly Fishing.

Mušičarski revir, dug tri kilometra, s brzacima i virovima, omiljena je destinacija ribolovaca iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke i brojnih drugih zemalja. Pastrmka, lipljen i glavatica ovdje pronalaze svoje utočište, a ribolovci mir i izazov.

FENA/foto: Nijaz-Caja Huremović

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.