Izdvajamo

Piše: Nikolina Balaban

Stara priča za nove kolače, pisala sam je u decembru prošle godine, pa da ponovimo...
RES NON VERBA – DELA, A NE REČI

(umesto dobro jutro)
Zovem se Nikolina Balaban. Rođena sam u Bosanskom Novom 19.12. 1972. godine, SR Bosna i Hercegovina. Udata, majka dva anđela. Visoka (niska) 165 cm, teška 65 kg. Boja kose - crna. Boja očiju - braon. Desnoruka. Krvna grupa - O negativna. IQ - JEBENI SPEKTAKL. Obraz - čist ko suza. Tu i tamo pokoja pljuca. Muda - do kolena. Profesija? Patolog i borac. Uža specijalnost - trčanje u štiklama, preživljavanje u živom blatu, borba prsa u prsa. Pričam, igram, letim i pravim palačinke u isto vreme. Ubojito oružje - otrovni jezik (protivotrov - nepoznat).
Na fb u zadnjih par dana pišem o Prijedoru i kad pogledate like – ove i komentare na te tekstove videćete da u njima NEMA Prijedorčana, Srba, pravoslavaca, a u mojim prijateljima ih je 2/3, tako da svi jako dobro vide šta radim. Zato danas pišem njima. Slušam ovakve ili slične priče skoro svaki dan. Zašto kukate da teško živite?

Molim? Zašto ste nezadovoljni što nemate, što ne možete? Šta, šta? Nemate ‘leba? Nemate deci za nove patike, najnovije igrice? Kola su vam stara? Nameštaj odavno zreo za potpalu? More i planinu ove godine gledate na starim slikama? Krediti i dugovi vas teraju na samoubistvo? Kinezi su vam jedini dileri krpa koje se raspadnu od prvog pranja? Ma, ko vas bre j*be! Da. Dobro ste pročitali. Šta ne razumete? Koji deo? Da ponovim? Obesite se. Samo što čvršću granu nađite. A kada treba da glasate, mrzi vas da mrdnete dupe ili na glasačkom listiću crtate srca? Upisujete ime Miki Mausa, a? Ili zaokružujete kako vam vaša visokoumna percepcija nalaže? E, pa da vam kažem... ‘Ajd da više ništa ne zaokružujete. Bolje i tako, nego da žvrljate kružiće, a posle padate u vatru kad vidite ko nam sedi u Skupštini. Ne svađajte se više sa televizorom kada poslanici koje ste VI BIRALI čuda čine i svima nam sitnu decu prave. Ne zna se kome pre treba oteti te olovke, vama ili penzionerima! Penzioneri, oni su uvek tu da kao poluleševi, siroti i gladni, u kaputima iz ‘48 glasaju za sve pogrešno.

Oni su prvo sjebali sebe, a sada će i svoje unuke. Ne zato što su loši, već zato su im mozgovi isprani varikinom. Te kolektivne lobotomije se odigravaju periodično. Prepoznaje jedino komandu GLASAJ! A vi ste kao besni psi, pušteni da režite, ujedate, trčkarate u gomili, kezite zube i mislite da ste mnogo opasni i jaki... Niste svesni da vam humana kastracija tek sledi. Mudanca na panj i cap-carap. Od OOOORUUUK ekipe, udarne linč pesnice onih za koje ste tako kurčevito i samouvereno glasali, postaćete bezmuda masa zombija koja zna samo da ćuti i trpi nemaštinu i beskrajnu praznu demagogiju da će nekad biti bolje. Meni samo nije jasno jedno... Jel vi volite da vama, vašoj deci i svima nama bude loše, pa trpite to kolektivno silovanje od strane raznoraznih stranačkih majmuna?! Jel vas pali to??? Ne? Pa u čemu je fora? Majke mi, ne kapiram. Vi i mi živimo u ovoj zemlji kao rogovi u vreći. U jednoj ofucanoj, zakrpljenoj, suženoj vreći bez izlaza. I sve dok se rvemo, bodemo i grizemo, bićemo toliko bedni i jadni da će nam se ceo svet smejati i sažaljevati nas. Ima i nas koji nećemo da budemo u ovoj vreći, ali bez vas smo ništa. Samo deo jednog naroda večno prokletog da se deli i da se ne ujedinjuje.

Hajde mi, kao narod da se organizujemo, pa da konačno rogovi budu deo istog tela. Hajde da kažemo da ovako više ne ide, da više i nije bitno ko je kriv, već kako da se iz čabra konačno vadimo. Hajde da to konačno učinimo zbog naše dece, kad smo već mi sjebani, kao i naši roditelji, kao i naši dedovi. A onda da uzmemo jednu ogromnu govnjivu motku, pa omlatimo ovu bagru što nas pljačka i zajebava i da ih sve oteramo u tri lepe. Treba da nas boli kurac da li je reč o Demokratama, Radikalima, Naprednjacima, Socijalistima, Vanzemaljcima... Mi vas, skotovi, plaćamo! Ne radite kako treba? Marš! Za najmanju grešku? Marš! A onda da biramo opet. I opet ako treba. I opet. Zajedno. Ne zaboravite, mi biramo njih, mi određujemo pravila. Ne oni. Oni su naša slika. A to znači da smo postali jako ružni. E, ako ćutite nad svojom ličnom sudbinom i sudbinom vaše dece, kako da očekujem da progovorite o skoroj prošlosti, o njihovim, našim, vašim, mojim greškama, o Tomašicama.

Moj IQ – GRANICA TUPOSTI. Mnogi, umni, manje umni i oni koje nisu ni blizu te kategorije su davali razne izjave o svemu ovom o čemu mi danima, mesecima ,,pričamo,,. Bosna je Bosna, ona se diže iz pepela, vrlo brzo, zahvaljujući njenom narodu koji je radan, koji je, naučio da stvara. I brzo stvara, brzo obnavlja, brzo dolazi na staro. Bosnu je nemoguće poharati tako da bi ostala poharana i uništena, ona će se uvijek vratiti na svoj nivo pa i dati više. Mislim da Bosna nije još spremna za pomirenje, ali je spremna za istinu, korak po korak. Ni Rim nije sagrađen za jedan dan…Bosna nije pogača, pa da svako može uzeti po jedan dio.

Bosna seže dotle dok razumijemo jezik kojim ljudi pričaju i dokle naši konji mogu da kroče. Ona, ne treba sama da opstaje, nego u njoj svi zajedno trebamo opstajati. U Bosni, su mala djeca su upucana u glavu od strane tipa koji misli da je sasvim uredu da nišani svoju pušku na djecu. Nije važno protiv kojih sila se borimo već svetinja koju branimo. A započeti treba sa onim što je je ISTINA, a ne što je prihvatljivo. Hajde da kažemo da ovako, više ne ide, da više i nije bitno ko je kriv, već kako, da se iz čabra konačno vadimo. A onda da uzmemo jednu ogromnu govnjivu motku, pa omlatimo ovu bagru što nas pljačka i zajebava i da ih sve oteramo u tri lepe…

 

Budi ti ta osoba zbog koje - kada je ljudi vide - kažu - na dunjaluku ima još dobra, nije sve umrlo!