Godina je 1992. Dim rata prekrio je Bosnu i Hercegovinu, donoseći sa sobom tugu, strah i podjele. Dok je oružje sviralo svoje himne, dok je mržnja sijala razdor, u srcu tame, pojavio se plamen nade. Nisu ga nosili vojnici, niti političari, već majke, sestre, kćeri – žene Bosne i Hercegovine."

Bez oružja u rukama, ali s neuništivom vjerom u srcima, ove su žene krenule na najteže putovanje. Putovale su kroz minska polja, prelazile linije fronta, suočavale se s nepovjerenjem i strahom. Njihovo oružje bila je riječ, njihov štit – hrabrost, a njihov cilj – mir. Sadile su Drvo mira, simbol obnove i zajedništva, tamo gdje je nekada stajala samo mržnja. Ovo je priča o Emsudi Mujagić i njenim kolegicama i njihovoj borbi. Borbi srcem do mira.