Izdvajamo

 

U organizaciji Bosanskohercegovačkog foruma za kulturne i društvene djelatnosti prijedorske regije i Bošnjačke zajednice kulture Sarajevo, organozovana je i danas, posljednjeg dana, izložba “Slovom o slovu: Tragovima bosanske pismenosti” u prostorijama Društvenog doma Čarakovo.

O izložbenoj postavci, u protekla dva dana, govorio je mr.sc. Amel Suljić, magistar književnohistorijskih nauka.

Hvala svim onim koji su došli i pogledali ovu, za našu književnohistorijsku zaostavštinu, izuzetno vrijednu postavku. Na izložbi je bilo predstavljeno svo bogatstvo bosanskog jezika i književnosti u svim svojim raznolikostima. S današnjim danom, izložba je zvanično i zatvorena. Vidimo se nekom drugom prilikom.

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.