Izdvajamo

 

Dva dana. Mnogo razgovora. Mnogo knjiga. Mnogo ljudi koji vjeruju da pisana riječ još uvijek može povezivati.

Ovih dana u Kozarcu susreli su se pisci, naučnici, umjetnici, muzičari i čitaoci. Dijelili su priče, iskustva i razmišljanja. Razgovarali smo o književnosti, ali i o čovjeku, sjećanju, odgovornosti i vremenu u kojem živimo.

To je, zapravo, i smisao ovakvih susreta.

Da na trenutak usporimo.

Da slušamo jedni druge.

Da kroz knjige pokušamo bolje razumjeti svijet i ljude oko sebe.

Od srca zahvaljujem svim učesnicima koji su svojim dolaskom i riječima obogatili ovogodišnje Dane pisane riječi.

Hvala našim gostima koji su doputovali iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine i Slovenije.

Hvala partnerima, sponzorima i volonterima koji su svojim radom omogućili da ova manifestacija bude održana.

Hvala Studiju Din i svima koji su fotografijama i video-zapisima sačuvali uspomenu na ove dane.

A najveće hvala pripada publici.

Jer nijedna knjiga ne živi bez čitalaca.

Nijedan razgovor bez ljudi koji žele slušati.

I nijedna manifestacija bez onih koji vjeruju da kultura vrijedi našeg vremena.

Ako smo tokom ova dva dana uspjeli probuditi kod makar jedne osobe želju da uzme knjigu u ruke, pročita novu priču ili napiše vlastitu, onda su Dani pisane riječi 2026. ispunili svoju svrhu.

Hvala vam.

Vidimo se ponovo u Kozarcu.

Naser Balić

 

 

...počinje priču o Kozarcu Ibro Kahrimanović: "Kozarac živi zahvaljujući dijaspori, odnosno Kozarčanima koji su se nakon progona zaustavili u evropskim zemljama, u Americi. Ali, iz ljubavi, iz nekakvog svog kozaračkog inata ponovo su izgradili ovo mjesto, čime je Kozarac postao simbol povratka u BiH. Istina, najveći broj njih dolazi za novogodišnje praznike i tokom ljeta, ali ono što su izgradili ovdje – kuće, drugi objekti – garancija su da će se vratiti zastalno i nastaviti živjeti ovdje."