Izdvajamo

 

Fudbalska legenda Prijedora, Bihaća, a jedno vrijeme i Travnika, koji je ostvario i dva nastupa za selekciju BiH Nedžad Žerić uspješno je odbranio diplomski rad za sticanje pro-licence UEFA i tako postao drugi igrač Rudar-Prijedora sa ovim zvanjem i znanjem. Prije njega u Majncu isto zvanje stekao je Željko Buvač koji je u tandemu sa Jirgenom Klopom uspješno vodio Majnc i Borusiju iz Dortmunda, a trenutno pauzira i odmara.
Nedžad Žerić je uspješnu karijeru okončao nastupima u Rudaru, Jedinstvu iz Bihaća, Travniku i tri sezone je kao internacionalac igrao u Izraelu. Bio je prvi pomoćni trener Darku Nestoroviću, Vladi Čapljiću, Borisu Gavranu, Velimiru Stojniću, Slobodanu Starčeviću i desna ruka Zoranu Bujiću na putu povratka u Premijer ligu minule sezone. Pored toga četiri sezone je bio kapiten prijedorskog kluba od Druge do Premijer lige.



Nakon doškolovavanja stažirao je mjesec dana u švajcarskom prvoligašu FC „Sion“ na temi ,,Analiza rada, menadžmenta, organizacija stručnog rada sa prvom ekipom i omladinskim pogonom“.Rad je ocijenjen visokom ocjenom pa je Krajiški fudbalski miljenik stekao pro-licencu UEFA trenera.
-Ovo je kruna mog fudbalskog uspjeha.
Kao igrač sam se trudio da se sav predam igri, da ostavim dobar utisak na ljude sa kojima sam igrao, radio u struci i mjestima gdje sam igrao. Pored reprezentativnih nastupa za BiH, kao član Jedinstva iz Bihaća ostvario sam nastupe u Kupu UEFA, a uspjesi sa Rudarom na putu od Druge do Premijer lige su mi najdraži. Za sada sam slobodan i čekam priliku da se predstavim kao prvi čovjek struke u nekom od klubova iz BiH, a možda i inostranstva. Sve zavisi od uslova – u kratkom telefonskom kontaktu rekao nam je novopečeni vlasnik pro-licence UEFA Nedžad Žerić.


infoprijedor.com

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović