Izdvajamo

 Piše: Lamija Grebo – BIRN BiH Sarajevo

Svjedokinja Državnog tužilaštva je ispričala kako je vidjela ubistvo mještana sela Zecovi (općina Prijedor) tokom akcije “čišćenja” u julu 1992. godine.
Raza Dženanović je svjedočila kako je početkom maja njen suprug odveden u logor, a da su se od kraja maja pa do jula “pojavljivali po noći”, te palili kuće komšija. Ona je s djecom, kako je rekla, bježala po šumama.

Svjedokinja je kazala da je akcija čišćenja bila 23. jula 1992. godine, te da je to jutro vidjela na raskršću tenkove i vojsku koja je išla od kuće do kuće. Dženanović je navela da je jedan vojnik došao i do njene kuće, te njoj i djeci rekao da se sakriju negdje u kući.

“Kod komšinice Hibe su ubili Muju Brakića pred nama”, izjavila je Dženanović, dodavši kako je vidjela i ubistva Huse Musića i Muniba Hopovca.

Prema njenim riječima, ubijeni su još i Mehemed i Enver Musić, no ona to nije vidjela. Svjedokinja je istakla da su tijela ovih pet osoba kasnije pronađena kod komšije.

Dženanović se prisjetila da je nakon toga otišla do kafane “Sidro”, gdje je s drugim mještanima čekala autobus za Trnopolje. Tu je, kazala je, vidjela braću Hodžić, koju su vojnici natjerali da se međusobno tuku. Meho Hodžić je, prema njenim riječima, ubijen u kukuruzištu, a Adem Hodžić je nastradao nakon ovih događaja.

Ona je naglasila i da je tada vidjela i ubistvo Almira Omanovića, kojem je bilo naređeno da uđe u rijeku Sanu da pliva, nakon čega je na njega otvorena vatra, te mu je tijelo otišlo niz rijeku.

Odgovarajući na pitanje Tužilaštva, svjedokinja je rekla i da su ubijeni njen otac, dvojica braće, a kasnije i svekar i svekrva.

Za ubistva, mučenja, seksualno nasilje, uništavanje i oduzimanje imovine stanovnika sela Zecovi u julu 1992. godine, optuženi su Dušan Milunić, Radomir Stojnić, Radovan Četić, Duško Zorić, Zoran Stojnić, Željko Grbić, Ilija Zorić, Zoran Milunić, Boško Grujičić, Ljubiša Četić, Rade i Uroš Grujčić, Zdravko Antonić i Rajko Gnjatović.

Prema optužnici, Milunić je bio komandir Rasavačke čete 6. bataljona 43. brigade Vojske Republike Srpske (VRS), Radomir Stojnić komandir Rezervne stanice milicije Rasavci, a Radovan Četić predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) i Kriznog štaba za selo Rasavci. Ostali su bili pripadnici Rasavačke čete, milicije te drugih formacija.

Na ovom ročištu svoj iskaz je dala i zaštićena svjedokinja Z-24, iz druge prostorije, uz izmjenu lika i glasa.

“Pripremala se ta neka akcija vojnih formacija iz Rasavaca prema selu Zecovi. Zvali su je ‘čišćenje’.(…) Podrazumijevalo se da će četa vojske i policije iz Rasavaca ići u Zecove”, kazala je Z-24, dodavši da se to pričalo po selu.

Nakon akcije, kako je navela, primijetila je da su civli iz Rasavaca išli u Zecove i “pljačkali”, ali da joj nije poznato da li su palili kuće.

“Kad je prošlo ‘čišćenje’, čula sam da su pobijene žene i djeca na toj Gradini”, rekla je Z-24.

Suđenje će se nastaviti 1. jula.

Foto: Nijaz-Caja Huremović

U perverznoj realnosti, dželati i ubice su dobile svoje obilježje i istorijski pomen. Naime, U bivšem Društvenom domu Trnopolje, mjestu gdje se nalazio jedan od najzloglasnijih prijedorskih logora, otvorena je spomen-soba poginulim vojnicima Vojske Republike Srpske.

Koliko bolestan moraš biti da to uradiš?

Zamislite spomen-sobu posvećenu snagama Vermahta u Mathauzenu ili Aušvicu? Ne možete? Dabome da ne možete. Zato u nas može sve.

Dragan Bursać