Izdvajamo

Primjenjuju starinsku recepturu. One starije podsjeti na djetinjstvo, oni mlađi kažu da ipak više vole neki čokoladni preljev



Prva asocijacija na med je onaj pčelinji, ali ne i u Kozarcu kod Prijedora, gdje u pojedinim domaćinstvima poput onog Nijaza Huremovića, mještanina zaseoka Brđani, vrijedno poslednjih dana prave čudesnu slasticu - med od jabuka.



Specifičan okus

Otkriva da za ovaj med, koji može biti od kiselih i slatkih jabuka, što mu na kraju i daje specifičan okus, koristi svoje i ničim prskano voće.

-Čist eko-proizvod iz moje kuhinje- kaže Huremović, koji od stotinjak kilograma jabuke dobije desetak kilograma meda.
Onaj teži posao pripada njemu, a onaj malo lakši ,,da pripazi da sok od jabuka lagano krčka na dobroj vatri,, supruzi Samki
-Zajedno pravimo med. Jabuke, a obično pomiješam slatke i kisele, prvo samelje pa kad dobijem sok, stavim ga u veliku šerpu i sve to na vatru.

Ništa nije brzo, pa pravljenje ovog meda traje i po desetak sati, jer najmanje toliko treba da se sok ukuha u med. I isto toliko stajanja kod vatre. Ponekad u taj med ubacimo na kraju i poneku svježu jabuku koja se prosto u toj smjesi rastopi, ali daje divan okus- pojašnjava Nijaz proceduru pravljenja meda od jabuka koji u svojoj zimnici ima posljednjih osam godina. I to najmanje dvadesetak kilograma.



Može uz maslenicu

To pravim za svoju porodicu, mada poneka tegla ode kao milošta nekom od mojih prijatelja. One starije podsjeti na djetinjstvo, oni mlađi kažu da ipak više vole neki čokoladni preljev- kaže s osmjehom Huremović, koji ovaj ljekoviti med koristi na više načina.
Najviše ga voli uz vruću maslenicu, a često za pravljenje izuzetnog soka gdje na jednu čašu vode ide kašika meda od jabuka.



Pomažu i najmlađi

U pravljenju meda Huremovićima "pomažu" i najmlađe komšije.
Vrte se oko vatre, gledaju kako se cijedi sok i peku kukuruze kojih ovih dana ima u izobilju.

M. Zgonjanin/Avaz


Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic