Izdvajamo

Jučer je u Brusnici, Softići, organizovano prvo druženje SOFTIĆA, familije, prijatelja i njihovih komšija, pod nazivom "Ovo mogu samo Softići". Druženje su organizovali sami Softići, bez pomoći sa strane.
Bila je ovo prilika da se učvrste stara prijateljstva, jaranstva, rodbinske veze i da se zajedno prisjete starih vremena. Bilo je ovdje raje koji žive u drugim državama, kao i raje koji žive ovdje.

Devedesetih godina u naselju Softići živjelo je par stotina stanovnika, da bi nakon rata taj broj počeo drastično smanjivati. Danas ovo naselje broji jako mali broj mještana koji ovdje žive, pa su ovakva druženja odlična prilika da se, kako kažu, oživi ovaj kraj, naselje, selo.
Bilo je puno šale, pjesme, sjete, upoznavanja, a bilo je i emocija i poneka suza radosnica. Prilika da se mladi i djeca upoznaju sa svojom familijom i komšijama.

Stariji Softići Hasnija, Alija, Husnija... su sve posmatrali sa suzama u očima.
Program su vodili članovi organizacionog odbora, a također prisutne su zabavljali, pjevali, Softići. Kako mi reče Rejhan Softić, ovdje nema gosti, već svi smo domačini i ovo mogu samo Softići.

Edo Softić je cijeli dan kuhao kotlić i pekao sedmero jagnjadi. Moram naglasiti da je kotlić i prikolica za pečenje jagnjadi pozajmljena od Nijaza Hrnića, vlasnika restorana Laguna.
Ovo je prvi susret, a već je dogovoreno da ovo u budućnosti bude tradicionalno okupljanje Softića, također da bude u kalendaru manifestacije "Dani Kozarca".
Prisutnih je bilo oko 150 Softića, a nadaju se iduće godine još ovoliko, jer mnogi nisu mogli doći zbog obaveza na poslovima.

Ovo mogu samo Softići

Nijaz-Caja Huremović


Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.