Izdvajamo

Nedim Krivdić (25) iz Kozarske Dubice (Bosanska Dubica), svakodnevno provede nekoliko sati u raznošenju obroka za stare i iznemogle osobe u toj opštini. Ponosan je
što je u mogućnosti da svojim volonterskim radom usreći mnoge usamljene stanovnike svoga grada. Želja mu je kaže da animira što veći
broj mladih da se bave humanitarnim radom.

-Neopisiv je osjećaj kada pokucam na vrata baki ili djedu, dam mu taj obrok, on mi se zahvali, zagrli me , pruži mi ruku, stisne mi ruku. Ne
mogu vam jednostavno taj osjećaj opisati, kaže Nedim.

Ovaj omladinac svakodnevno obiđe i dostavi hranu za oko 40 sugrađana – ljudi koji žive sami, koji su bolesni i kojima je neophodna pomoć.
Provede više od 2 sata dnevno vozeći obroke na kućne adrese tih osoba.

-U jednu ruku drago mi je što mogu pomoći takvim ljudima, a u drugu ruku žao mi je što postoje takvi ljudi u našoj državi, ali tu smo da
pomognemo koliko god možemo i nastojimo iz dana u dan da takvih slučajeva nema, priča Nedim koji kaže da ima viška slobodnog vremena
koje nastoji uvijek da iskoristi za nešto lijepo – da pomogne drugima.

U životu je kaže prošao kroz faze siromaštva, tako da zna šta znači imati i nemati.

-Znam koliko su se moji roditelji trudili da obezbijede da ja imam, sada sam ja u mogućosti da mogu da obezbijedim siromašnima bolje uslove ističe Nedim.

Drugari su uvijek uz njega, pomažu mu u raznošenju obroka. Nedim tvrdi da mladi većinom mogu da odvoje vrijeme za humanitarni rad, a ko kaže da ne može, to nije istina, kaže on.

-Odvojiti dva tri sata u toku dana i uraditi nešto dobro za zajednicu to je lijepo. Neki se ne usuđuju, imaju fazu straha , šta će drugi reći, kako , šta, ali smatram da ne treba na to gledati, treba pomagati. Nema ništa loše u tome kada se drugima pomaže priča Nedim.

Humanitarni rad ga usrećuje i čini boljim čovjekom.

-Ne možete zamisliti kakav je osjecaj kada u toku dana odnesem 42 obroka i toliko mi isto puta ljudi kaže “hvala sine, hvala ti mnogo” i jedva čekaju sutra da se pojavim opet, to mi je neka motivacija.

Ovaj mladi čovjek ističe da je humanost stvar i izbora i obaveze.

 

Draga braćo i sestre, vama poručujem da se nikoga osim Uzvišenog Allaha ne bojite i da istinu ni od koga ne krijete, već je svim ljudima oko sebe uporno govorite. Ne sjećajte se šehida svojih samo učenjima Kur'ana i dova, već ih se sjećajte vašim svjedočenjima o njihovoj nevinosti i komšijskoj krvoločnosti. Sjećajte ih se upiranjem prsta u njihove ubice. Sjećajte ih se svjedočenjem na sudovima. Sjećajte ih se tako što ćete djecu i unučad svoju učiti ko ih je ubio. Čuvajte ova polja koja su krvlju njihovom natopljena. Čuvajte ovu planinu po kojoj su kosti njihove rasijane. Čuvajte državu Bosnu i Hercegovinu zbog koje su oni ubijani. Budite ponosni na vjeru svoju čistu, naciju svoju hiljadugodišnju, jezik svoj bosanski! Budite ponosni na šehide svoje, bilo one koji su svoje živote izgubili nakon agresorskog upada ili one što se boriše u redovima armije Republike Bosne i Hercegovine.

Mr. Amir ef Mahić
25.05.2017. god.