Izdvajamo

Piše: Alma Čirkić

Jedva čekam da umočim večeras. Bijelu masiraču u kristal šećer! Onaj bijeli, nezdravi. Kakve čorbice, kakvi bakaraći. Onako fino, isjeći je na velike komade i u rernu. Ajoj, kad to zamiriše…
Inače sam na dijeti. Večeras neću biti. Kad uzmem komad, pa ga uvaljam u šećer, onda ga onda malo pritisnem, da se zaljepi…
Ne mogu se odlučiti da li je slađe to ili 'oblizivanje' prstiju poslije toga.

Onda se naslonim na jastuk. Obavezno smaknem ostatke masirače u rernu jer ako mi je pred očima, biće mi malo pola kilograma šećera. Nema veze što je slatka.

Uspijevaju svugdje i lake su za uzgoj, samo ih, eto, zovemo drugačije. Bez obzira gdje je uzgajali, morate znati da nutricionisti kažu kako je ova namirnica izuzetno bogata vitaminima i mineralima i da ima pozitivan učinak na organizam. Efikasna je u liječenju više vrsta bolesti i podstiče izlučivanje hormona koji stvara vedro raspoloženje i osjećaj sreće. Ako je umačete u šećer kao ja, moguće je da stvori blagi osjećaj griže savjesti zbog prejedanja, ali već sljedećim zalogajem taj osjećaj nestaje bez traga.

Za masiraču je karakteristično da sadrži vitamin A, vitamine B kompleksa, dijetalna vlakna, antioksidanse, minerale i mali broj kalorija. Prirodni je antidiaroik, antihelmetik, antisklerotik, dijetik, diuretik i laksativ.

Hvala Kolumbu što je iz Meksika unio u Europu 1492. godine. Sve do Bosne, do Prijedora. Do moje rerne, tacne na stolu… Hvala mojim prstima što je donesu do mojih usta. Hvala nepcu što zna prepoznati božanstveni ukus i poslati signal uživanja mozgu.
Hvala kazaljkama na satu što se danas brzo pomjeraju.
Brzo će mi proći vrijeme. Do mirisa iz rerne. Do umakanja. Bijele masirače u kristal šećer!


Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.