Izdvajamo

Zahvaljujući pomoći iz inozemstva.  Paketi hrane za siromašne Kozarčane

Djeca iz Čikaga, uzrasta od tri mjeseca do 15 godina, čiji su roditelji porodično vezani za Kozarac, svojim Kozarčanima koji žive teško uljepšali su početak mjeseca Ramazana.

Na način da su na adresu Nijaza Huremovića, mještanina Kozarca i urednika portala „Kozarac eu“ poslali 1350 dolara koji je taj novac utrošio za kupovinu 20 paketa s osnovnim prehrambenim i higijenskim potrepštinama . Pakete je Huremović jučer lično odnio na adrese siromašnih a višečlanih porodica , te samaca, posebno starih majki koji žive bez bilo kakvih primanja.

-Često sam na terenu, tako da znam kome je pomoć zaista potrebna. Pakete su tako dobile porodice Fazlić, Medić, Bahonjić, Jakupović, Hodžić... Ljudi su obradovani, neki ne kriju suze,iznenađenje...kad se pojavim s ovim darovima. Ne može čovjek ostati ravnodušan, jer su to prilično emotivne situacije - kaže Huremović i pojašnjava da su djeca Čikaga novac za ove namjene odvojila od svog džeparca.

I to nije jedina pomoć koja je ovih dana stigla na adrese onih koji nemaju. U međuvremenu je Huremović podijelio još 20. tak prehrambenih paketa za koje su sredstva obezbijedili Kozarčani koji žive vani a koji su prvomajske praznike proveli u svom rodnom mjestu.

 

Porodica Šefika i Fatime Bahonjić ima petoro djece,dobri ljudi su im napravili kuću, a sad su dobili i ovaj paket. Namirnice je dobila i majka Zumra Klipić koja živi sama,ali i Safija Fazlić sa dvoje djece Zilhadom i Zilhom koja oboje imaju Daunov sindrom... Siguran sam da je pomoć stigla na pravu adresu- kaže Huremović.

Dnevni avaz

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.