Izdvajamo

Radost najodabranijeg mjeseca u domu supružnika Selman

Muharem (83) učestvovao u obnovi Čaršijske džamije, prijedorske ljepotice, a Sutka (82), kojoj bolest ne dozvoljava da posti, brine se da njen suprug ima raznovrsne iftare.


Muharem Selman (83), najstariji džematlija prijedorskog džemata Čaršija – Stari Grad, i njegova godinu mlađa supruga Sutka zajedno dijele blagodat i radost 64 ramazana.

Sinovi i unučad

Toliko su i u braku, u kojem su izrodili dvoje djece, sinove Faika i Faruka, oženili ih i od njih dobili četvero unučadi. Muharem ne krije da je jedan od unuka, pjevač Nešad Selman, od njega „povukao žicu“ za lijepom pjesmom jer je, kako kaže, svojevremeno i on znao zapjevati i razvući harmoniku.

Priča da se u Sutku zagledao na „Hašlamskoj nedjelji“ na brdu Halilovića u Sanskom Mostu, odakle su oboje rodom. Ona je bila lijepa i stasita, iz dobre trgovačke familije, a on, već nakon mjesec poznanstva, odlučan da se njom oženi.

Tako je i bilo. Sutka je nakon devet mjeseci zabavljanja stigla u Selmane, u kuću sa sedmero čeljadi, a nedugo nakon toga 1957. godine doselili su se u Prijedor. Raduje ih još jedan zajednički ramazan. Muharem je sretan jer će mu ovaj mjesec napuniti srce i dušu, a bit će više i u društvu. On posti, zdravlje ga dobro služi i redovno, svaki dan, ide u Čaršijsku džamiju, ljepoticu Prijedora, na čijoj je obnovi dugo radio kao član Građevinskog odbora.

 

Sutka, kojoj bolest ne dozvoljava da posti, mada klanja svaki namaz, budno pazi na Muharemove iftare. Tako je u braku, u kojem međusobnog razumijevanja ima napretek, naučila od prvog dana. Sve mora biti toplo i onako kako Muharem najviše voli.

Kuća miriše

- Uvijek mora biti neka supa. To je prvo, pa burek, piletina, riža. Muharem voli i bamju, kolače. Ništa ne kupujem, sve sama pravim - nabraja Sutka specijalitete od kojih cijela kuća u trenu zamiriše. Tako je bilo i u vrijeme posjete naše ekipe. Sutka nas je počastila kolačima kojih se ne bi postidjela ni najbolja slastičarnica.

Penziju od tri KM pokloni poštaru

Muharem je svojevremeno bio jedan od najpoznatijih prijedorskih limara. Posljednjih 30 godina uživa u penziji. Ima ih dvije, jednu iz Federacije, a drugu iz RS. Iznosom ove druge za mjesec radnog staža obara neslavan rekord.

- Početna je bila 1,4 marku, a sad je porasla na pune tri marke. Poštar je uredno donese, a ja mu je poklonim - kroz osmijeh kaže Muharem.

Voli vožnju

Muharem voli vožnju. Svojim Peugeutom često skokne do Sarajeva, gdje živi sin Faik s porodicom, ali i do Zagreba, do aerodroma, gdje čeka sina Faruka koji živi u Engleskoj

 

Avaz

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.