Izdvajamo

SANSKI MOST - Između sela Podvidača i Čirkići, koja su udaljena dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta, i danas su vidljivi ostaci jedne od najstarijih džamija koje su izgrađene na ovim prostorima.

Ne postoje tačni podaci o njenoj izgradnji, ali se pretpostavlja kako je stara više stotina godina, a o tome svjedoči i to što je sagrađena od kamena. Do ostataka ove drevne građevine stiže se zapuštenim i u korov zaraslim putem, a lokalitet na kojem se nalazi opasalo je gusto rastinje i kržljavo drveće koje vegetira na kamenim ostacima.

Mještanin sela Čirkići Mirsad Seferović prisjeća se kako se prije pedesetak godina kao dijete igrao na ruševinama ovog vjerskog objekta, te da je tada na tom mjestu stajao i dio munare, koja se u međuvremenu, zbog starosti i zuba vremena, sama od sebe urušila. "Džamija se ni tada nije koristila, ali je bila u mnogo boljem stanju nego što je sada. Vremenom su se kameni zidovi obrušavali, a kamen su raznosili pojedini mještani i potom ga koristili za sopstvene potrebe, ugrađivali ga u ograde ili temelje kuća", kazao je Seferović.

Smatra kako bi se o ovome vrijednom spomeniku trebalo povesti računa, a nešto više o samoj džamiji moglo bi se saznati tek kada bi se provela arheološka istraživanja.

Zanimljivo je kako se stotinak metara dalje od ovoga mjesta nalaze i ostaci srednjovjekovne kule, od kojih su danas vidljivi tek ostaci temelja, pa se pretpostavlja kako su ova dva objekta prije više stotina godina bili dio jedinstvene cjeline.

Seferović kaže kako u narodu ovog kraja i danas živi legenda o tome kako je kula pripadala jednom begu koji je imao golemo imanje te brojne kmetove. Priča kaže kako se beg jednom vraćao s dalekog puta, a s prozora kule uočila ga je kćerka ljepotica koju je ljubomorno čuvao. Kada se nagnula preko prozora, slučajno je oborila jabuku koja je tu stajala i ona je pala pred noge kmeta koji je krenuo da prihvati uzde begovog konja. Misleći da je jabuku namjerno bacila kmetu, jer joj se sviđa, beg je u bijesu izvadio sablju i njome odsjekao kćerki glavu baš u trenutku kada je ona izašla iz kule u namjeri da mu se baci u zagrljaj. Kada je uvidio svoju grešku, beg je u neutješnoj žalosti odlučio da u znak sjećanja na kćerku jedinicu izgradi džamiju i turbe.

I danas je ispred ostatka objekta vidljiv lijepo urađeni nišan i mještani smatraju kako je na tom mjestu mezar nesretne kćerke.

Zlatan Čekić/NN


Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.