Izdvajamo

Objavljujuci tekst o tragicnom slucaju Rizada Hozića na stranici KozaracMutnik odlucili smo pokrenuti akciju posredstvom Sevapa da bi na najbrzi moguci nacin mogli pomoci Rizadu. Kao sto ste upoznati Sevap je odradio mnoge akcije i to veoma uspjesno sto se da vidjeti na pocetnoj u prilozenoj dokumentaciji. Ja se nadam  da ce i ova akcija biti uspjesna jer vremena je malo , a mozemo ako hocemo.Dalje prenosim cjelokupni tekst o tragediji koja je zadesila ovog siromasnog covjeka!!!

Može li čovjek pisati objektivno, bez emocija kada uđe u prostoriju i kada ugleda pogled bića koje vapi za pomoć.Velike oči traže spas i pomoć i gledajući sve to osjeća se miris koji izbija iz njegovih rana, onako kiselkast i čudan, neopisivo teško, da čovjek ekspoldira.

Kako je tek njemu. Mogao bih još puno toga da napišem, ali mislim da nije potrebno.

 

 

Naš sugrađanin, Rizad Hozić, živi sa svojim bratom. Brat mu je bolestan psihički. On čudno gleda šta se oko njega sada zbiva.
Rizad je gol, leži pod jednom dekom drhtao je od hladnoće...ne kreće se već par mjeseci.

Bolest od koje boluje još nije utvrđena, jer je kako smo dobili informacije u par navrata vraćen iz bolnice uz objašnjenje da ga neko okupa, prikupi potrebnu dokumentaciju, a zatim ponovo dovede.

Dok Šahbaz Rahmić, Asim Halilović – Miško uz pomoć Mirne skidaju zavoje, peru tijelo i previjaju rane grubim rukama on kao da se zabavlja, zadesila nas je prava tragedija.

Soba puna tame i neživota,  te žive rane na čovjeku sada su dopirale do nas, od očiju pa onda do srca. Plač i drhtanje bili su sve prisutniji.

Rizad koji je prepušten na milost i nemilost samom sebi, živi ovako bolestan u neljudskim uslovima života, bez hrane i pića, bez higijenskih i drugih osnovnih potrepština.

Ovdje nema ni dovoljno zraka da se diše.

Odmah smo se dali u akciju i prikupili nešto hrane, odjeće i drugih prijeko potrebnih stvari.

Asim i Sabhad sutra će organizovati hitnu pomoć kako bi se Rizad prebacio u bolnicu.

O svemu nas je obavijestio efendija Mirsad kojem se ovim putem i zahvaljujemo.

On je u džamiji, a zatim i u čaršiji prikupio nešto novca za pomoć ovom čovjeku.

Građani priskočili u pomoć, institucije ne mare mnogo

Objavili smo tužnu priču preživljavanja našeg sugrađanina, prijatelja, komšije i građani su sve više počeli da se odazivaju ovom humanom gestu.

Svi dolaze da ponude svoju pomoć, a vraćaju se uplakani, nervozni, ljuti...

Imamo neprospavane noći od kada smo saznali za ovo, može da se čuje od prisutnih.

Dokumentacija za slanje Rizada u bolnicu je prikupljena i kompletirana ali on jučer nije primljen zbog kako nam je potvrđeno nadolazećih praznika.

Glavni akteri akcije su odmah pristupili alternativnom rješenju i privatno angažovali medicinsku sestru kako bi se unesrećenom dala infuzija, a angažovan je i kućepazitelj koji će da ga njeguje.

Nekoliko članica Udruženja žena Donja Ljubija se javilo da obezbijede pripremanje hrane i pića.

Kada zbrinemo Rizada u bolnicu u planu je zbrinjavanje njegova psihički oboljelog brata i pouspješavanje uvjeta života u njihovom stanu.

Jučer su na naš poziv na lice mjesta izišli i reporteri i novinari Dnevnog Avaza i televizija ATV iz Banja Luke.

Vase donacije mozete uplatiti na konto Sevapa koje se nalazi u Austriji a gdje ce nas Jasmin Kulasic koji  cesto odlazi za Bosnu sve donacije predati licno uz popratne slike.
Kulasic Jasmin
Kasernstrasse 96  
8041 Graz / Austria
Broj konta:00001-528819 EUR
Iban:
AT292081500001528819
Swift Code:
STSPAT2G
Steiermärkische Bank und
Sparkassen Aktiengesellschaft
Broj : 20815

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.