Izdvajamo

Juče su se mještani Mahmuljina na dostojan  način prisjetili  42 Bošnjaka iz  svog sela  ubijenih u prošlom ratu, a pred mnoštvom vjernika u i ispred mektebe u Mahmuljinima proučen je Jasin i Tevhid pred duše nevino ubijenih mještana ovog džemata. Njima u čast i zahvalnost otkrivena je   prekrasna spomen ploča i česma kako bi mlade naraštaje trajno podsjećalo na svoje mještane koje nikada ne smiju zaboraviti.

 



Spomen ploču i česmu su otkrile majke i sestre: Bešić Šehrija, Bešić Derviša, Mahmuljin Hatema, Bešić Paša, Bešić Bahrija, Mahmuljin Refija, zatim spomen česmu su otkrile: Mahmuljin Samira, Bešić Refija, Mahmuljin Saima, Mahmuljin Miska i Trnjanin Nizama



Ideja je krenula od mještanke Ismete Mahmuljin, njene komšije je zovu Miska, a u  suradnji sa mještanima krenula je akcija izgradnje spomen obilježja. Miska mi onako uzbuđeno reče samo da nije spremna da daje izjave. Kaže da je ideja njena, a došla je do ideje hodajući kroz druge džemate i vidjela da većina džemata imaju spomen obilježje (Turbe) svojim džematlijama. Da nebi ovaj džemat bio jedini bez turbeta ona je odlučila da pokrene akciju i evo nakon dvije godina uspjela sa svojim džematlijama da izgradi ovo turbe.



Kažimo i to da su izgradnju ove spomen ploče i česme financirali sve džematlije ovog džemata.

Nijaz-Caja Huremović



Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic